Poziv Istine
“Mi čovjeka stvaramo da se trudi” (El‐Beled, 4)
Kada su ga upitali za odmor i rahatluk, Ahmed ibn Hanbel reče: “Tek kad čovjek kroči u Džennet, osjetit će rahatluk, odmor i spokoj.”
Iako znaš da ovaj je svijet pun gorčine i poroka,
ti želiš da bezbrižan budeš i da on bude čista poljana.
Jedan moj prijatelj iz Nigerije, koji je sa mnom studirao i bio mi jako odan, kazao mi je kako ga je majka često budila u posljednjoj trećini noći, pa bi joj on govorio: “Pusti me, majko, da se malo odmorim.” “Ja te budim zbog odmora, jer ako uđeš u Džennet, odmarat ćeš se.”
Poznati učenjak i vrli prethodnik, Mesruk, često je spavao na sedždi. Kada su mu kazali da malo odmori svoju dušu, on im je odgovorio: “Pa, ja to i želim.”
Prema patnji idu oni koji se žele odmoriti tako što će izostavljati dužnosti. Odmor se osjeća kada čovjek uradi dobro djelo, koristi ljudima, pravilno iskorištava vrijeme i približava se Allahu.
Krivovjernik želi samo ovaj svijet, pa, stoga, i odmor na njemu. Za njih Allah kaže:
“A i ovi ne čekaju do jedan zvuk roga koji neće biti potrebno ponoviti, i govore: ‘Gospodaru naš, požuri kazni nas, prije Dana u kojem će se račun polagati!'” (Sad, 14, 15)
Mufessiri kažu da se njihovo požurivanje odnosi na opskrbu i uživanje prije Sudnjeg dana.
U Kur’anu se za ovakve ljude upotrebljava izraz “oni koji vole prolazni svijet”, jer oni ne razmišljaju o budućnosti i tako je gube. Sva su njihova djela isprazana i beskorisna.
Prolaznost je narav i glavna karakteristika ovog života. Vode su ovoga svijeta mahom nečiste, dani prevrtljivi: jedan je za tebe, drugi protiv tebe. Danas si bogat, a sutra siromah.
Muči se i pati onaj ko za ovim svijetom trči,
a opet u kaburu zemnom sâm završi.
Međutim njihov kraj opisan je u Kuranu: “Oni će, poslije, biti vraćeni Allahu, svome istinskom Gospodaru. Samo će se On pitati i On će najbrže obračun svidjeti.” (El‐En’am, 62)
_________________________________________
