Home / Tekst / Verske teme / Akida (Verovanje) / Psovanje vremena

Psovanje vremena

Od stvari koje su se ustalile kod mnogih ljudi, a koje umanjuju tevhid i narušavaju vjerovanje je i psovanje vremena, vjetra i slično, čime ljudi grde stvorenja za nešto čime ona ne upravljaju, pa njihovo grđenje u stvari biva upućeno Uzvišenom Allahu, jer je On Stvoritelj Koji svime Upravlja. Allah je o mušricima rekao: “Postoji samo naš život zemaljski, živimo i umiremo, jedino nas vrijeme uništi” – govore oni. A oni o tome baš ništa ne znaju, oni samo nagađaju. (Kur’an, El-Džasije, 24.), poricali su proživljenje govoreći: “Postoji samo naš život zemaljski“, u kojem smo trenutno i ne postoji drugi, živimo i umiremo, tj. jedan narod umre, a drugi živi, što spada u poricanje Stvoritelja, Upravitelja i vezivanje svih događaja za prirodu. Zbog toga su govorili:  jedino nas vrijeme uništi, tj. dani i noći su ti koji čine da nestajemo, pa su usmrćivanje pripisali vremenu u pogrdnom smislu. Ovaj njihov govor je proizišao iz neznanja i nagađanja, a ne iz dokaza, jer dokazi odbijaju ovakav govor i poništavaju ga. Zato im je Allah ovako odgovorio: A oni o tome baš ništa ne znaju, oni samo nagađaju. Svaki govor koji nije zasnovan na znanju i dokazu ništavan je i odbacuje se.

Svi dokazi upućuju na to da sve što se kreće u kosmosu mora imati Mudrog Svemogućeg Upravitelja, a to je Allah Uzvišeni. Stoga, svaki onaj koji psuje vrijeme i pripisuje mu događaje, takav je potpao pod opis mušrika i dehrijjuna[1]makar i ne dijelio njihovo uvjerenje u osnovi.

U sva Sahiha, kao i u drugim zbirkama, zabilježen je hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, koji prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Uzvišeni Allah je rekao: ‘Sin Ademov me vrijeđa. On psuje vrijeme, a Ja sam vrijeme, Ja sam Taj Koji mijenja dan i doć.’“ U drugom rivajetu stoji: „Nemojte psovati vrijeme, jer je Allah, uistinu, vrijeme.“[2]

Ovaj hadis ukazuje na to da onaj koji psuje i grdi vrijeme u stvari psuje i grdi Allaha Uzvišenog, jer je psovka upućena Onome Koji upravlja događajima, Koji je Njihov uzročnik i Stvoritelj. Vrijeme je samo prilika, stanje i stvorenje Upravitelja, ono ne upravlja ničim, pa je zbog toga Uzvišeni rekao: „…a Ja sam vrijeme, Ja sam Taj Koji mijenja dan i doć.“ Njegove riječi: „Ja sam Taj Koji mijenja dan i doć“, pojašnjavaju njegov prethodni govor: „Ja sam vrijeme.“ Također, Njegove riječi: „jer je Allah, uistinu, vrijeme“, znače da je Allah taj koji upravlja vremenom i drugim stvarima, pa onaj koji psuje vrijeme, u stvari psuje Onoga koji ga je stvorio, a to je Allah, Uzvišeni i Sveti. Prve generacije su govorile da su predislamski Arapi imali običaj grditi i psovati vrijeme prilikom nepogoda, pa kada bi ih zadesila kakva nevolja govorili: „Zadesila ih je nesretna sudbina i uništilo ih je vrijeme.“ Pa bi vremenu pripisivali te radnje i psovali ga, a Allah je Uzročnik tih stvari. Prema tome, pripisivanje nepogoda koje bi ih zadesile vremenu, oni bi na taj način vređali Allaha, azze ve džell, jer je Allah istinski uzročnik toga.

Šejh Abdurrahman ibn Hasan je rekao: „Ibn Hazm[3] i oni koji su ga slijedili od zahirijskog (bukvalističkog) pravca su pogriješili kada su „vrijeme“ ubrojali u jedno od Allahovih lijepih imena, uzimajući spoljašnje značenje hadisa. Značenje ovoga je pojašnjeno u nastavku hadisa: „Ja sam Taj Koji mijenja dan i doć.“ Upravljanje Uzvišenog vremenom i Njegovo smjenjivanje dana i noći je ono što neki ljudi vole, a drugi preziru. Ono što priliči muslimanu jeste da se kloni takvih i sličnih izraza, iako vjeruje da je Allah Taj Koji upravlja, međutim, klonit će se tih stvari da se ne bi poistovjećivao sa nevjernicima, da bi sačuvao svoje vjerovanje i zbog lijepog ophođenja prema Uzvišenom Allahu.“

U psovanje vremena spada i psovanje vjetra, čija je zabrana prenešena u hadisu kojeg bilježi Tirmizi, ocijenivši ga vjerodostojnim, a koji je od Ubejja ibn Ka’ba, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Nemojte psovati vjetar. Kada vidite nešto što ne volite recite: ‘Allahu, molimo Te za dobro od ovog vjetra, za najbolje što on u sebi nosi, najbolje što mu je naređeno, a utječemo Ti se od zla ovog vjetra i zla koje je u njemu i zla koje mu je naređeno.’“

To je zbog toga što vjetar puše Allahovom naredbom i kontrolom, jer je On Taj Koji ga je stvorio i koji njime upravlja, pa psovanje njega znači psovanje njegovog uzročnika, a to je Allah, o čemu je govor prethodio kod psovanja vremena. Psovanje vremena i vjetra se vraća na Stvoritelja koji upravlja ovim stvorenjima, zato ih je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, uputio da kada vide nešto što ne vole od propratnih stvari vjetra, da se okrenu njegovom Stvoritelju i Onome koji ga je potčinio i da mole za najbolje što vjetar posjeduje i što u sebi ima, a da se utječu od njegovog zla i zla koje je u njemu. Prema tome, blagodat se dobija samo uz pokornost i zahvalu Allahu, a nedaće se otklanjaju samo traženjem utočišta od njih kod Uzvišenog Allaha.

Psovanje ovih stvorenja povlači za sobom mnoge štete: Ko ih psuje, on psuje stvari koje nisu odgovorne, jer su one potčinjena stvorenja; psovanje ovih stvari u sebi sadrži širk, jer onaj ko ih psuje smatra da one donose korist ili štetu mimo Allaha; psovanje ovih stvari se vraća na psovanje Onoga ko njima upravlja, a to je Allah. Ko prilikom puhanja vjetra kaže ono na šta nas je uputio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekavši: „Kada vidite nešto što ne volite recite: ‘Allahu, molimo Te za dobro od ovog vjetra, za najbolje što on u sebi nosi, najbolje što mu je naređeno, a utječemo Ti se od zla ovog vjetra i zla koje je u njemu i zla koje mu je naređeno’“, takav je utočište našao kod Allaha, Stvoritelja i Upravitelja vjetra. Ovo je tevhid i ispravno vjerovanje koje je suprotno paganskom. Tako se musliman treba uvijek ophoditi prema događajima, treba znati da oni dolaze od njihovog Stvoritelja, te od Njega treba tražiti dobro koje oni nose i zaštitu od zla koje nose, a ne da krivicu na njih svaljuje i da ih psuje, tumačeći stvari na neispravan način. Vjernik treba znati da sve što ga je snašlo od nemilih događaja došlo Allahovim određenjem i da je to zbog njegovih grijeha, kao što kaže Uzvišeni: Kakvo god vas iskušenje zadesi, to je zbog grijehova koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti. (Kur’an, Eš-Šura, 20.)

I također kaže: Allah je Taj koji vjetrove šalje, pa oni oblake tjeraju… (Kur’an, Er-Rum, 48.)

I kaže: A u ovim danima Mi dajemo pobjedu sad jednima, a sad drugima… (Kur’an, Ali-‘Imran, 140.)

I kaže: On čini da noć i dan naizmjenice nastupaju i u tome je, doista, pouka za one koji pameti imaju. (Kur’an, En-Nur, 44.)

Dakle, svi su događaji od Allaha, pa Mu treba zahvaljivati u svakoj situaciji, u blagostanju i nesreći, i treba imati lijepo mišljenje o Njemu, Njemu se kajati i hrliti, kao što kaže Uzvišeni: …i u dobru i u zlu smo ih provjeravali da bi se opametili. (Kur’an, El-E’araf, 168.)

Uzvišeni kaže: I Mi smo faraonov narod gladnim godinama i nerodicom kaznili, da bi se opametili. (Kur’an, El-E’araf, 130.)

Ovako biva ispravno tumačenje i prihvatanje događaja. Vjernik zna da je ono što ga je snašlo zbog njegovih grijeha, zato kori svoju dušu, a ne vrijeme i vjetar, zatim se kaje Allahu. Nevjernik, veliki grješnik ili neznalica krivi ova stvorenja, on ne vodi samoobračun niti se kaje zbog grijeha. Primjer takvog je pjesnik koji kaže:

O vrijeme, teško tebi, nikoga mi nisi poštedjelo.

Ti si zao roditelj koji proždire ćeljad svoju.

Drugi kaže:

Prokleto da je vrijeme,

svaka njegova ružna strana masku ima.

Da nas Allah sačuva i da nam da da razumijemo vjeru.

Šejh Salih Fevzan: “Vodič u ispravno vjerovanje”.


 

[1] To su oni koji vjeruju da je sve vrijeme stvorilo, o kojima nas Kur’an obavještava da govore: “Postoji samo naš život zemaljski, živimo i umiremo, jedino nas vrijeme uništi.” – govore oni. A oni o tome baš ništa ne znaju, oni samo nagađaju“ (Kur’an, Džasije, 24.)

[2] Bilježi Buhari.

[3] Ebu Muḥammad ʿAli ibn Aḥmad ibn Saʿid ibn Ḥazm; također poznat i kao El-Andalusi Ez-Zahiri, umro 456. po Hidžri, je bio andaluzijski alim, velikan islama, intelektualac, psiholog, historičar i pravnik, rođen u Kordobi (današnja Španija). Bio je vodeći zagovornik Zahiri (bukvalističke) škole islamskog mišljenja, autor je 400 radova, od kojih je samo 40 preživjelo do sada.

About Islam

Pogledaj takođe

Način uzimanja duše i šta dušu čeka nakon smrti

O načinu uzimanja duše, i o onome šta je čeka nakon smrti je došlo pojašnjenje …