Home / Tekst / Verske teme / Odgoj i duhovnost / Prekomjerno zagledanje u zabranjeno

Prekomjerno zagledanje u zabranjeno

Prekomjerno zagledanje je buljenje i gledanje potpuno otvorenih očiju u nešto. Pod njim se posebno podrazumijeva zagledanje u nešto što je zabranjeno gledati. Ono je suprotno obaranju pogleda što je Uzvišeni Allah zapovijedio riječima:

Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnitm mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade. A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim… (Kur’an, sura En-Nur, 30-31).

Uzvišeni Allah  nije naredio odvraćanje pogleda u potpunosti, već djelimično. Zato je Uzvišeni i rekao: od pogleda svojih tj. neke poglede svoje. Budući da je zabrana prekomjernog zagledanja izrečena kao zaštitna mjera, zagledanje je dozvoljeno ako njegova dobra strana preteže, a zabranjeno ako se strahuje da ne pretegne loša strana i da mu se dobra strana ne može oduprijeti. Zato Uzvišeni Allah i nije naredio da se pogled potpuno obori, već djelimično. Za razliku od pogleda, čuvanje stidnog mjesta, i to u potpunosti, stroga je dužnost u svakoj situaciji. Ono se može upotrijebiti samo gdje je potpuno halal. Zato je i naređeno da se ono čuva.

U kontekstu zapovjedi obaranja pogleda i čuvanja stidnog mjesta Uzvišeni Allah je naveo jedno nakon drugog, i to tako da je obaranje pogleda stavio na prvo mjesto jer se srce povodi za onim što vidi oko, kao što je i pjesnik rekao:

Zar nisi vidio da je srcu pokretač oko

I da sve što vole oči voli i srce?

Upravo zato što je obaranje pogleda način da se sačuva stidno mjesto, oči su velika vrata za pristup srcu. One su najpogodniji i najkraći put osjećanja do srca. Zato ako se u tome najviše posrće, na to treba i najviše paziti.

Od Ebu Hurejre, Allah bio zadovoljan njime, se prenosi da je od Vjerovjesnika, salallahu alejhi we selem,  čuo da je rekao: “Čovjeku je suđen udio u bludu i on će ga neminovno stići. Blud očiju je (griješni) pogled, blud ušiju slušanje, blud jezika govor, blud ruku dodir, blud nogu hod, a blud srca prohtjev i želja, ali, stidno mjesto je ono koje to sve potvrđuje ili pobija.”

Od Džerira, Allah bio zadovoljan njime, se prenosi da je rekao: “Upitao sam Allahovog  Poslanika, salallahu alejhi we selem o neočekivanom pogledu, pa je rekao: ‘Skreni svoj pogled!'”

Poroci pretjeranog zagledanja:

  1. Pretjerano zagledanje je nepokornost i protivljenje Allahovoj dž.š., zapovijedi, a čovjeku, ni na ovom ni na budućem svijetu, nema ništa bolje nego pokoriti se zapovijedima svoga Uzvišenog Gospodara, jer ko god se usreći, usrećiće se svojom pokornošću Njegovim zapovijestima, a ko god se unesreći, unesrećiće se zapostavljanjem Njegovih zapovijesti.
  2. Pretjerano zagledanje cijepa i rasparčava srce i udaljuje ga od Allaha, a od toga nema goreg zla po čovjeka, jer ono povlači otuđenost roba od svoga Gospodara. Za razliku od zagledanja, obaranje pogleda ulijeva prisnost sa Uzvišenim Allahom i osjećaj zajedništva.
  3. Pretjerano zagledanje slabi srce i u njega unosi žaljenje, dok obaranje pogleda jača srce i u njega unosi radost.
  4. Pretjerano zagledanje pocrnjuje srce, a kada srce pocrni, na njega, sa svih strana, navale oblaci nesreće i zla u vidu novotarija, zabluda, povođenja za prohtjevima, izbjegavanja pravog puta, okretanja od djela koja vode sreći i zabavljanje poslovima koji vode u nesreću što se može otkriti i prepoznati jedino svjetlom kojim zrači zdravo srce. Kada se to svjetlo izgubi, čovjek postane kao slijepac koji tumara po mraku. Za razliku od zagledanja, obaranje pogleda – radi Allaha – čovjeku rasvjetljava put i obasjava svjetlom, ne samo srce, već i njegove oči, lice, ruke, noge i druge organe. Uzvišeni Allah poslije ajeta o obaranju pogleda :

Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim… (Kur’an, sura Svjetlost, 30) Upravo zato i navodi ajet o svjetlu: Allah je svjetlo nebesa i Zemlje! Primjer svjetla Njegovog je udubina u zidu… (Kur’an, sura Svjetlost, 35) tj. primjer Njegovog svjetla je u srcu Njegovog roba – vjernika koji se pokorava Njegovim zapovijedima i kloni Njegovih zabrana. Drugim riječima, srcu obasjanom svjetlom imana i upute, sa svih strana, dolaze vjesnici svakog dobra.

  1. Pretjerano zagledanje čovjeku otupljuje srce i zatvara vrata znanja, za razliku od oborena pogleda koji otvara vrata znanja i pruža motive za njegovo stjecanje. Ovo sve zbog svjetla srca u kome se – kada ga obasja – stvari pojavljuju u njihovom pravom smislu.
  2. Pretjerano zagledanje propušta šejtanu ulazak u srce, jer sa svakim strastvenim pogledom on požuri da u njega uđe, brže nego što vazduh ulazi u prazni prostor, kako bi čovjeku predstavio i dočarao sliku onoga što je oko vidjelo i od njega napravio idola kome robuje srce, a kada to uspije, počne ga obmanjivati i u njemu potpirivati plamen strasti potpaljen gorivom grijeha koji – da te slike nije – ne bi bili ni počinjeni. Tako se srce, kao ovca u pećnici, nađe u sredini sa svih strana opasano razbuktalom vatrom. Zato će onima koji ne budu znali da obuzdaju svoje strasti i da ne gledaju u zabranjene stvari, kao kazna, u zagrobnom životu biti data peć od vatre u kojoj će im izgarati duše, sve dok se ponovo ne prožive njihova tijela. Dakle, obaranje pogleda zatvara šejtanu pristup srcu.
  3. Pretjerano zagledanje čovjeka vodi u nemarnost i povođenje za strastima. U tom smislu Uzvišeni kaže:

… i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti. (Kur’an, sura Pećina, poglavlje 28). Prema tome, zagledanje ima za posljedicu tri gore navedene stvari, za razliku od obaranja pogleda, Allaha  radi, koje srcu pruža oduška za razmišljanje i bavljenje onim što je za njega korisno.

  1. Pogled čini sa srcem isto što i strijela sa ulovljenom životinjom, koja – ako ne ugine – sigurno ostane ranjena. Pogled je iskra vatre bačena u suho sijeno, od koje će, ako ne u cjelosti, onda bar dio izgorjeti, kao što pjesnik kaže:

Svi nagoni počinju sa pogledom,

I najveće vatre  sa sitnim iskrama.

Koliko pogleda je u srcu čovjeka učinilo

što i bez luka i bez tetive strijele čine!

Sve dok je čovjek prevrtljiva oka,

U očima drugih je u opasnosti!

Njegovo oko se raduje onim što šteti srcu,

Nema dobrodošlice radosti koja donosi štetu !

Onaj ko se zagleda, sam, a da i ne osjeti, gađa strijelama u cilj koji nije ništa drugo do njegovo srce, kao što kaže pjesnik:

O ti koji strijele pogleda uporno bacaš,

Ne pogađaj njima, jer sam sebe ubijaš

Ako onaj ko se zagleda,  lijeka oku traži,

Neka oči obori, jer će mu nastradati.

  1. Pretjerano zagledanje izaziva žaljenje, uzdisaje i patnje, jer čovjek ne može sve što vidi da kontroliše, niti da se od njega suzdrži, kao što pjesnik kaže:

Ako oko svoje pustiš da vodilja srcu bude,

jednoga dana će ti se ukazati prizori

Kojima nećeš u potpunosti moći ni gospodariti,

Niti se od nekih izazova njihovih suzdržati.

  1. Zagledanje teško pogađa srce i povrijeđuje stare rane, ali ni bol rana više ne može poglede da spriječi da se ne ponavljaju, kao što pjesnik kaže:

Još uvijek novi pogled iza pogleda bacaš,

Kada god ugledaš nešto što je lijepo i drago.

Misliš da je to lijek za ranu tvoju,

A zapravo je povreda starih rana.

Oči svoje mučiš zagledanjem i plačem,

A srce tvoje je prava, i to kakva, žrtva!

  1. Pretjerano zagledanje čovjeka ostavlja bez svjetla pronicljivosti, jer nagrada (kazna) odgovara učinjenom djelu, za razliku od oborenog pogleda koji jača čovjekovu pronicljivost i oštroumnost. U tome smislu Šah b. Sudža’ el-Kermani je rekao: “Ko se spoljašnjim izgledom okiti prakticiranjem sunneta, a iznutra neprekidnom samokontrolom, ko obori svoj pogled da ne gleda u ono što je zabranjeno, suzdrži se od ispoljavanja strasti i zadovolji onim što je dozvoljeno, teško da će u rasuđivanju da pogriješi.” Pomenuti učenjak doista je i bio takav, pa se u prosuđivanju nije varao.
  2. Pretjerano zagledanje dovodi srce u poniženje povođenja za strastima, slabi srce, ponižava dušu i onoga, ko više voli svoje prohtjeve nego Allahovo zadovoljstvo, čini prezrenim. Navodeći da je visok položaj u tijesnoj povezanosti sa pokornošću, a poniženje sa nepokornošću, Uzvišeni Allah kaže:

 Ako neko želi veličinu, pa – u Allaha je sva veličina! K Njemu se dižu lijepe riječi, i dobro djelo On prima. (Kur’an, sura Stvoritelj, 10) Tj. ko želi da postigne visok položaj, neka ga traži u pokornosti Allahu, spominjanju Allaha lijepim riječima i činjenju dobrih djela, jer ko se pokori Allahu, On ga uzme pod Svoju zaštitu i da mu visok položaj prema stepenu njegove pokornosti. Na drugoj strani, onome ko se Allahu ne pokorava, već suprotstavlja, pripada poniženje prema stepenu njegove nepokornosti.

  1. Pretjerano zagledanje čini srce zarobljenikom strasti, a pravi zarobljenik je onaj ko je zarobljenik svojih prohtjeva i strasti, upravo onako kao što poslovica kaže: “Gledajući naoko slobodan, a u suštini zarobljenik.” Kada strasti i prohtjevi zarobe srce neprijatelj ga se domogne i počne da muči najgorom kaznom, tako da postane:

Kao vrabac u dječijoj ruci koja ga na smrt gnjavi,

dok se dijete sa njim igra i zabavlja.

  1. Posljedica pretjeranog zagledanja sve više podstiče na nemarni odnos prema Allahu i onom svijetu i dovodi u stanje opijenosti slikama koje se gledaju, kao što Uzvišeni za takve kaže:

 A života Mi tvoga, oni u pijanstvu svome lutaju. (Kur’an, sura El-Hidžr, 72).

Uzvišeni je, dakle, takve opisao sa pijanstvom, tj. nerazumom, zaslijepljenošću i gubitkom svjetla pronicljivosti. Pogled je čaša vina i onaj ko ga pije ne može, a da se ne opije, a ko se opije, teško da sebi dođe. Ako se to i desi, liči na gubitnika koji se, pred samu smrt, kaje.

Odlomak iz knjige “Bistro more pobožnosti i suptilnosti” – Ahmed Ferid

About pozivistine

Pogledaj takođe

Svako djelo ima svoju vrijednost

Ebu Burda bin Ebi Musa prenosi da je Ebu Musa el-Eš’ari, radijallahu anhu, na samrti …