Home / Tekst / Verske teme / Akida (Verovanje) / Poslanikova ﷺ zabrana riječi i djela koja vode u širk

Poslanikova ﷺ zabrana riječi i djela koja vode u širk

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio:

  1. Izgovaranje riječi koje u sebi sadrže poistovjećivanje stvorenja sa Allahom, poput govora: “Kako Allah i ti hoćete”, a naredio da se umjesto toga kaže: “Kako Allah hoće, a zatim ti.”[1], zato što veznik “i” upućuje na poistovjećivanje, dok “zatim” označava redoslijed u htijenju. U riječima “Kako Allah i ti hoćete” je mali širk, koji vodi ka velikom širku.
  2. Pretjerivanje u veličanju kaburova, izgradnju na njima, paljenje svijeća i pisanje po njima.
  3. Uzimanje kaburova za mjesta obavljanja namaza, ili klanjanje kod njih, makar i ne bio sagrađen mesdžid na njima, zato jer to vodi njihovom obožavanju.
  4. Obavljanje namaza prilikom izlaska Sunca i njegovog zalaska, jer se obožavaoci Sunca u tim vremenima klanjaju njemu, pa je to poistovjećivanje sa njima.
  5. Polazak na put radi obavljanja ibadeta u nekom mjestu, želeći se na taj način približiti Allahu[2], osim u tri slučaja: Mesdžidul-Harama u Mekki, Mesdžidun-Nebevij u Medini i Mesdžidul-Aksa u Palestini.
  6. Zabranio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da ga pretjerano hvalimo, pa je rekao: „Nemojte me hvaliti i veličati, kao što kršćani hvale i veličaju sina Merjeminog (Isaa)! Doista sam ja rob, pa recite: ‘Allahov rob i Njegov poslanik!’“[3]
  7. Zabranio je obavljanje zavjeta na mjestima na kojima se obožavao neki kip ili se proslavljao neki praznik u vremenu džahilijeta – predislamskom periodu.

Na sve ove stvari se upozorilo da bi se sačuvao tevhid i da bi se zapriječili svi putevi koji vode ka širku.

I pored Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, pojašnjenja i žestoke predostrožnosti koja ummet udaljuje od širka, kuburije su postupile suprotno Poslanikovoj praksi, oglušili se o njegovo naređenje i učinili sve stvari koje im je zabranio. Izgradili su kubeta i mesdžide na kaburovima, ukrasili ih raznim ukrasima i istima, mimo Allaha, upućuju razne oblike ibadeta.

Ibn Kajjim je rekao: “Ako uzmemo uporediti praksu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, spram kaburova – ono što je naredio ili zabranio u pogledu njih i na čemu su bili njegovi ashabi – sa onim na čemu je danas većina ljudi, vidjet ćemo da su to dvije suprotnosti koje se ne mogu nikada spojiti. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio obavljanje namaza prema kaburovima, a ovi  klanjaju pored kaburova i prema njima; zabranio je da se od kaburova prave mesdžidi, a ovi prave na njima mesdžide i govore da imaju istu vrijednost kao Allahove kuće; zabranio je da se pale svijeće na njima, a ovi ostavljaju vakuf da se pale kandilji na njima; zabranio je da se od kaburova prave svetkovine, a ovi prave svetkovinu, obredoslovlje i okupljaju se oko njih kao što se ljudi okupljaju za Bajram ili više od toga; naredio je da se poravnaju kao što se prenosi od Ebu Hejjadža El-Esedija da je rekao: “Rekao mi je Alija, radijallahu anhu: ‘Hoćeš li da te uputim na šta me je uputio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem? Da ne ostaviš ni jednog kipa, a da ga ne polomiš, niti uzdignutog kabura, a da ga ne poravnaš!'”,[4]a ovi pretjeruju u kontriranju hadisu, pa podižu kaburove poput kuća i izgrađuju im kubeta; zabranio je zidanje i izgradnju na kaburovima, kao što se bilježi od Džabira, radijallahu anhu, da je rekao: ‘Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio zidanje i gradnju na kaburovima, kao i sjedenje na njima!’[5]

Također je zabranio, sallallahu alejhi ve sellem, pisanje po kaburovima, kao što bilježi Ebu Davud u svome sunenu od Džabira, radijallahu anhu: ‘Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio zidanje kaburova i pisanje po njima.’[6]

I pored toga, ovi stavljaju ploče na kaburove i pišu po njima kur’anske ajete i druge stvari; Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio da se dodaje više od zemlje koja je dio kabura, kao što se bilježi od Džabira, radijallahu anhu: ‘Zabranio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da se kabur zida, da se po njemu piše ili da se podiže.’[7]I pored toga ovi zidaju na kaburovima, uzdižu ih dodajući cigle, gips i kamenje. Ibrahim En-Neha’i je rekao: ‘Prethodnici su mrzili dodavanje ćerpiča.’ Ono na šta ukazujemo jeste da ovi, koji veličaju kaburove, uzimaju ih za mjesta svetkovanja, pale na njima svijeće, grade na njima mesdžide i kubeta, kontriraju naredbi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, suprotstavljaju se onome sa čim je došao, a ono što je najgore jeste da su od kaburova načinili mesdžide i da pale svijeće na njima, što spada u velike grijehe…” Ovako opisuje Ibn Kajjim novotarije koje su uveli obožavaoci kaburova iz njegovog vremena.

Nakon njega su stvari uzele još veći mah i pogoršale se, pa se onaj koji negira te radnje smatrao čudakom i nekim ko umanjuje prava Allahovih štićenika. Začuditi se je ovakvima, ljubomorni su u pogledu prava Allahovih štićenika, do te mjere da nečinjenje ibadeta njima smatraju umanjivanjem i zakidanjem njihovog prava – a nisu ljubomorni na umanjivanje Allahovog prava činjenjem velikog širka, niti su ljubomorni na umanjivanje prava Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, radeći suprotno njegovom sunnetu. Nema moći niti snage osim sa Allahom.

  1. Pretjerivanje u pogledu Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, prava: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio da ga pretjerano veličamo i hvalimo, a kamoli pretjerano veličanje i hvaljenje drugih ljudi, zato što to vodi poistovjećivanju prava ljudi sa pravom Stvoritelja, Uzvišen neka je On. Zato je rekao, sallallahu alejhi ve sellem: „Nemojte me hvaliti i veličati, kao što kršćani hvale i veličaju sina Merjeminog (Isaa)! Doista sam ja rob, pa recite: ‘Allahov rob i Njegov poslanik!’“[8]

Što znači: Nemojte pretjerivati u hvaljenju mene, kao što su pretjerali kršćani u pogledu Isaa, sina Merjeminog, do te mjere da su mu pripisali božanska svojstva,

“Doista sam ja rob, pa recite: ‘Allahov rob i Njegov Poslanik!'”, tj. tako me i opisujte i ne dodajte ništa više, već recite da sam Allahov rob i Njegov Poslanik, onako kako me je i opisao moj Gospodar. Allah ga je tako opisao na mnogim mjestima u Kur’anu:

Sva hvala neka je Allahu Koji Svome robu objavljuje Knjigu… (Kur’an, El-Kehf, 1)

Neizmjerno je Blagoslovljen Onaj Koji robu Svome objavljuje Furkan… (Kur’an, El-Furkan, 1)

A kada je Allahov rob ustao zazivajući Ga. (Kur’an, El-Džin, 20)

O Poslaniče… (Kur’an, El-Maide, 41, 67)

O Vjerovjesniče… (Kur’an, El-Anfal, Et-Tevbe, El-Ahzab, El-Mumtehane, Et-Talak, Et-Tahrim)

Pa su mušrici sve to odbili i suprotstavili se njegovoj naredbi, prekršili njegovu zabranu, pa su ga veličali na način na koji im je to zabranio i na šta ih je upozorio, pa su se u svome ekstremizmu i širku poistovjetili sa kršćanima. U njihovoj poeziji i prozi možemo vidjeti pretjerivanje u pogledu prava Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje dostiže stepen jasnog širka, poput stihova El-Busajrija[9], u kojima se obraća Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa kaže: O najplemenitiji od svih stvorenja, za izbavljenje od teških iskušenja, utočišta nemam za samog sebe, kod bilo kog drugog mimo tebe.

Stihovi koji slijede nakon ovih, u sebi sadrže upućivanje dove Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, traženje utočišta, spasa i izbavljenja iz nedaća i teških stanja – a u svemu tome zaboravlja na Allaha Uzvišenog, a to je zato što je šejtan ovome pjesniku i njemu sličnima, uljepšao njihova ružna djela, te im je ekstremnost u hvaljenju Poslanika – što je veliki širk – predstavio kao ljubav i veličanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a držanje njegovog sunneta kada je riječ o nepretjerivanju u pogledu Poslanika, kao mržnju i zakidanje prava Poslanika, dok, u stvarnosti, činjenje stvari koje je on, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio – od pretjerivanja u njegovom hvaljenju i veličanju – neslijeđenje njegovih riječi i djela i nezadovoljstvo njegovom presudom, to je istinsko zakidanje njegovog prava.

Istinsko veličanje i ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ogleda se u njegovom slijeđenju, pomaganju vjere i njegovog sunneta. U hadisu od Abdullaha Ibn Šehira se prenosi: “Otišao sam sa delegacijom plemena Beni Amir Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa smo mu rekli: ‘Ti si naš prvak (sejjid), sin našeg prvaka (sejjida)!’ – Pa je rekao: ‘Sejjid[10] je Allah, neka je Blagoslovljen i Uzvišen!’ – Pa smo rekli: ‘Najbolji si među nama i najplemenitijeg porijekla među nama!’ Pa reče: ‘Govorite kao što govore vjernici, a nemojte pretjerivati i nemojte da vas šejtan zavede[11]!'”[12]

U ovom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranjuje da mu govore “Ti si naš prvak (sejjid)!”, pa kaže: “ Sejjid je Allah, neka je Blagoslovljen i Uzvišen!” I zabranjuje im da govore             “Najbolji si među nama i najplemenitijeg porijekla među nama”, i to zbog toga što se pobojao za njih pretjerivanja i jer je mrzio da mu upućuju hvale pa da to dovede do pretjerivanja, te im kaže: “Nemojte da vas šejtan zavede!” – tj. nemojte da vas šejtan uzme da budete njegovi poslušnici, zastupnici i izaslanici, pa je pojasnio da je upućivanje hvale nekome u lice, makar hvaljeni to i zasluživao, od šejtanovih djela, zato što to uzrokuje uzdizanje hvaljenika, što umanjuje potpunost tevhida. Isto tako vodi u pretjerivanje onoga koji hvali, do te mjere da daje mjesto hvaljeniku koje ovaj ne zaslužuje. Također je zabranio, sallallahu alejhi ve sellem, da ga uzdižemo, a to je pretjerano hvaljenje, jer to vodi u širk i pripisivanje Poslaniku svojstva božanstvenosti, što možemo naći u mnogim hvalospejvima ekstrema, poput autora djela El-Burda i mnogih drugih. Od tih stihova su: O najplemenitiji od svih stvorenja, za izbavljenje od teških iskušenja, utočišta nemam za samog sebe, kod bilo kog drugog mimo tebe.

I također stihova: Dunjaluk i njegova bogatstva su od tvoje plemenitosti, Ti posjeduješ znanje Levhi-mahfuza i Kalema.

Poslanik je, sallallahu alejhi ve sellem, kada mu je Allah upotpunio stepene robovanja, zamrzio da bude hvaljen, čuvajući na taj način stepene robovanja, i vodeći računa o vjerovanju, i uputio je ummet da se kloni toga, savjetujući ga na taj način i čuvajući vrijednosti tevhida, da ga širk i ono što vodi njemu ne bi pokvarilo i oslabilo. Zato je zabranio onima da govore “Ti si naš prvak (sejjid)”, jer je riječ “sejjid” izvedena iz riječi “su’dud”(Gospodar).

Ibnul-Esir kaže: “Riječ es-sejjid se upućuje Gospodaru, vladaru, plemiću, dobrome, plemenitome, blagome, onome koji podnosi ezijet svoga naroda, mužu, predsjedniku, prvaku; kada Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kaže: ‘Es-Sejjid je Allah!’, želi reći da gospodarstvo istinski pripada Allahu, da su sva stvorenja njegovi robovi, pa kada se Allahu uputi riječ Sejjid, ima značenje Vladar, Zaštitnik, Gospodar. Ibn Abbas je rekao: “Allahove riječi  Allahus-samed – Allah je utočište svemu znače da je on  Es-Sejjid koji obuhvata sve vrste gospodarstva.”

Također kaže Ibnul-Esir: “Došao je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, čovjek od Kurejšija, pa je rekao: ‘Ti si prvak (sejjid) Kurejšija!” – Pa je rekao, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Es-Sejjid je Allah!'” Tj. On je taj kome dolikuje gospodarstvo, kao da mu je bilo mrsko da bude hvaljen u lice, pa je više volio skromnost. A što se tiče hadisa: “Ja sam prvak (sejjid) među sinovima Ademovim, i to ne govorim zbog hvalisanja.” To je rekao obavještavajući o onome čime ga je Allah počastio od vrijednosti, govoreći o Allahovim blagodatima prema njemu, i obznanjujući svome ummetu, kako bi vjerovali u njega shodno tim vrijednostima, zato je nakon toga i rekao: “Ovo ne govorim zbog hvalisanja.” Tj. ovo je od Allahove dobrote i plemenitosti prema meni, to nisam postigao sam od sebe niti svojom moći, nemam se zbog čega hvaliti…”

Pa je on prvak (sejjid) sinova Ademovih, kao što nas je i obavijestio, međutim, kada su ga oslovili tako, zabranio im je to iz bojazni od pretjerivanja koje vodi u širk. To nam pojašnjava i hadis gde su neki ljudi rekli Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “O ti koji si najbolji od nas i sin najboljeg od nas, i naš prvak (sejjid) i sin našeg prvaka (sejjida)!” – Pa je rekao: “O ljudi, govorite kako govore vjernici i nemojte da vas šejtan obmane! Ja sam Muhammed, Allahov rob i Njegov Poslanik i ne volim da me uzdižete na viši stepen nego što mi je Allah dao!”[13]

U ovom hadisu je pojašnjenje da im je zabranio da mu se obraćaju sa “O prvaku (sejjide) naš” bojeći se da ne pretjeraju kada je njegovo pravo u pitanju, pa im je presjekao taj put, a uputio ih da ga dozivaju sa dva svojstva koja su najveći stepeni robovanja. Allah ga je u Svojoj knjizi opisao sa dva svojstva, a to su: Allahov rob i Poslanik, pa nije volio da mu daju više mjesto od onoga koje mu je Allah dao, čuvajući na taj način tevhid. Ovakvih i sličnih govora Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, možemo naći puno u njegovom Sunnetu, kao: „Nemojte me hvaliti i veličati, kao što kršćani hvale i veličaju sina Merjeminog (Isaa)! Doista sam ja rob, pa recite: ‘Allahov rob i Njegov Poslanik!’“[14]

Ili: “Doista se od mene ne traži izbavljenje (istigasa), već se izbavljenje traži isključivo od Allaha!”[15]

Također je zabranjivao hvaljenje ljudi u njihovom prisustvu i bio je strog u tome, pa je rekao čovjeku koji je hvalio drugog čovjeka: “Teško ga se tebi, upropastio si svoga prijatelja!”[16]

I govorio je, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada sretnete ljude koji hvale u lice, bacite im prašinu u lice!”[17] To je zbog toga što se bojao za onoga koji hvali da ne pretjera, a za hvaljenog da ne potpadne pod samodopadanje, a obojica će naškoditi svom vjerovanju.

Postavlja se pitanje, da li je dozvoljeno reći za stvorenje da je sejjid?

Ibn Kajjim, rahimehullah, kaže: “Što se tiče oslovljavanja ljudi sa sejjid, imamo dva različita stava. Jedni su to zabranili, što se prenosi od imama Malika, a svoj stav dokazuju riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada mu je rečeno: ‘O naš prvaku (sejjide)!’, rekao je: ‘Es-Sejjid je Allah!’ Druga skupina dozvoljava to, a svoj stav dokazuju govorom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, upućenim ensarijama: ‘Ustanite vašem prvaku (sejjidu)!’ – I ovo je ispravniji dokaz od prvog hadisa.”

Abdurrahman ibn Hasan kaže: “Što se tiče dokazivanja govorom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ensarijama: ‘Ustanite vašem prvaku (sejjidu)! – Spoljašnjost ukazuje da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije obraćao direktno Sa’du, pa je ovo mes’ela koja zahtijeva detaljno pojašnjenje.”

Pod pojašnjenjem misli da nije dozvoljeno da se neko direktno oslovljava sa sejjid, želeći ga time hvaliti, a da je dozvoljeno da se kaže u njegovom odsustvu, ako je od onih koji zaslužuju taj opis, pa je tako spojio između dva stava, a Allah najbolje zna.

  1. Pretjerivanje u pogledu dobrih ljudi (evlija): Ako je pretjerivanje kada je pravo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u pitanju, zabranjeno, onda je još preče da to bude kada su drugi ljudi u pitanju, poput pretjerivanja u pogledu evlija. Pod pretjerivanjem u pogledu evlija se misli na uzdizanje ljudi i davanje im mjesta koje im Allah nije dao, kao što je traženje pomoći (istigase) od njih u teškim situacijama, obavljanja tavafa oko njihovih kaburova, traženja bereketa (teberruka) od njihovih turbeta, klanje kurbana njihovim mauzolejima, traženje pomoći od njih (meded), i drugih stvari koje se isključivo traže od Allaha.

Šejtan je u Nuhov narod ubacio širk, upravo preko pretjerivanja u pogledu dobrih ljudi, stoga je obaveza upozoravati na to, makar oni koji to rade imali lijepe namjere. Ovome se ummetu desilo isto što se desilo i Nuhovom narodu, kada im je šejtan pretjerivanje i novotariju predstavio kao veličanje dobrih ljudi i ljubav prema njima, da bi ih odvukao u ono što je odvukao Nuhov narod. Šejtan neprestano objavljuje obožavaocima kaburova i šapuće im kako izgradnja na kaburovima dobrih ljudi i stalni boravak kod njih predstavlja ljubav prema njima, i da se dova kod njihovih kaburova prima, a zatim ih sa ovog stepena vodi do traženja dove i posredništva (tevessula) od njih, pa kada se na to naviknu, odvodi ih do upućivanja dove stanovnicima kaburova i činjenja ibadeta njima, traženja od njih, mimo Allaha, tako da njihovi kaburovi postaju kipovi na kojima se kače kandilji i stavljaju zavjese, oko kojih se tavafi, o koje se potire, koji se ljube, pa kada se naviknu na to, onda ih podstiče da ljude pozivaju u obožavanje kaburova i da od njih naprave svetkovine i obrede, pa kada se na tome naviknu, onda nagoni da vjeruju da svako ko zabranjuje te stvari, zakida pravo evlija, da ih mrzi i da oni nemaju svetost niti vrijednost kod njih. Ovo se vjerovanje uvuklo kod običnih masa i nekih koji se pripisuju znanju i vjeri do te mjere da su počeli da neprijateljuju protiv nosilaca tevhida, da na njihov račun iznose krupne optužbe i da odvraćaju ljude od njih, i sve to pod parolom ljubavi poštovanja evlijama. Naravno, slagali su, jer je istinska ljubav prema evlijama u skladu sa Kur’anom i Sunnetom, a to biva poznavanjem njihove vrijednosti i slijeđenjem njih u dobrim djelima, bez ulaska u bilo koju krajnost. Kao što kaže Uzvišeni:

Oni koji poslije njih dolaze – govore: “Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, Ti si, zaista, milosrdan i milostiv.” (Kur’an, El-Hašr, 10)

Šejhul-Islam Ibn Tejmijje je rekao: “Ko god je pretjerao u pogledu poslanika ili nekog dobrog čovjeka, pripisavši mu neku vrstu božanstvenosti, na primjer da kaže: ‘O sejjide taj i taj, pomozi mi!’, ili: ‘Izbavi me!’, ili: ‘Opskrbi me!’, ili: ‘Dovoljan si mi kao zaštitnik!’, ili slično tome, sve to spada u širk i zabludu. Takav se poziva na pokajanje, a ako se ne pokaje, ubija se[18], jer je Allah Uzvišeni slao poslanike i objavljivao knjige da bi se jedino On, Koji sudruga nema, obožavao i da se pored Njega drugim božanstvima dove ne upućuju. Oni koji pored Allaha mole druga božanstva, poput Mesiha (Isaa), meleka i kipova, ne smatraju da oni stvaraju, niti da kišu spuštaju, niti da daju da niče bilje, već obožavaju njih, njihove kaburove ili slike i govore:

“Mi ih obožavamo samo zato da bi nas što više Allahu približili.” (Kur’an, Ez-Zumer, 3)

I govore: “Ovo su naši zagovornici kod Allaha.” (Kur’an, Junus, 18) Pa je Allah poslao Svoje poslanike da im zabrane da se ikom dovi mimo Njega, bilo da je u pitanju dova ibadeta[19] ili dova istigase (kojom se traži nešto)…”

Ovim se razjašnjava i otkriva šubha[20] kuburija koji svoje činjenje ovih stvari pravdaju time da oni ne smatraju da su evlije Allahovi saučesnici u stvaranju, davanju opskrbe, života i smrti, već smatraju da su oni posrednici između njih i Allaha, za ispunjavanje njihovih potreba i izbavljenja iz nedaća, a to je ista šubha koju su izgovarali mušrici džahilijeta, što im je Allah i spomenuo u Svojoj knjizi i zanegirao im to njihovo djelo. Stvarnost nam govori da je širk ovih savremenika postao veći od širka paganskog vremena, pa dozivaju mrtve njihovim imenima u svakoj prilici, a Allaha ne spominju osim malo, dok su im jezici stalno vlažni od spominjanja evlije. Prve generacije mušrika su činile širk (moleći se drugima pored Allaha) u rahatluku, a u teškim situacijama su iskreno samo Allaha molili, dok ovi čine širk uvijek, i kada su u rahatluku i kada su u poteškoći. Kako kaže Imam Muhammed Ibn Ismail Es-San’ani: Koliko samo dozivaju njihova imena u poteškoćama, kao što nevoljnik doziva Onoga Koji je Jedini Utočište svemu.

O islamska ulemo, vi ste odgovorni za ove izgubljene, zbunjene i zabludjele mase, pa zašto im ne pojašnjavate put istine i zašto ih ne odvraćate od ovog velikog širka, a sa njima živite i sa njima se miješate. Zašto ste iznevjerili pozivanje i pojašnjavanje kojim vas je Allah obavezao kada je rekao:

A kada Allah uze obavezu od onih kojima je data Knjiga da će to sigurno ljudima objašnjavati i ništa iz nje neće kriti. (Kur’an, Ali ‘Imran, 187)

Zar učenjaci nisu nasljednici vjerovjesnika, a vjerovjesnici su došli negirajući ovaj širk i boreći se protiv njegovih sljedbenika sve dok samo Allahova vjera ne ostane? Pa bojte se Allaha koji vas je zadužio ovom odgovornošću i koji će vas za nju pitati. U hadisu koji je sahih se prenosi da će prvi kojim će se potpaliti Džehennem na Sudnjem danu[21] biti učenjak koji nije radio po znanju. Pa ako ovo smatrate širkom a ostavljate ljude na tome, stvar je vrlo opasna, a ako pak ne smatrate da je ovo širk, pa situacija je još gora, zato što ne poznajete najjasnije stvari. Allaha molim da popravi stanje muslimana i da uputi zalutale, jer On doista sve može.

  1. Slikanje (likova) je put do širka. Pod slikanjem se podrazumijeva prenošenje oblika i lika crtanjem, aparatom ili rezbarenjem, na ploču, papir ili statuu. Ulema je slikanje svrstavala u akidetska pitanja, jer je slikanje put do širka i prizivanje da neko ima učešća u Allahovom stvaranju, ili pokušaj toga. Prvi širk na Zemlji nastao je posredstvom slikanja, kada je Nuhov narod počeo slikati dobre ljude i kačiti njihove slike.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je upozorio na sve vrste slikanja, i počiniteljima tog djela žestoko zaprijetio. Naredio je da se sve slike unište i zamijene, jer u slikanju ima poistovjećivanja Allahovom stvaranju, pa onaj koji slika pokušava da se poistovjeti sa Allahom u stvaranju, u kojem je Allah jedinstven.

Zbog toga što je slikanje ono što vodi širku, uzrok prvog širka na Zemlji bio je slikanje, kada je šejtan Nuhovom narodu uljepšao slikanje dobrih ljudi i kačenje njihovih slika na mjestima radi sjećanja na njih i radi slijeđenja njih u ibadetu, dok nije došlo do činjenja ibadeta tim slikama i uvjerenja da one mogu donijeti korist ili štetu mimo Allaha. Slikanje likova je proizvelo idolopoklonstvo, zato što iz slikanja stvorenja proističe njihovo veličanje i vezanje za njih, u većini slučajeva, naročito ako je onaj koji se slika neko ko ima vlast, učen ili dobar čovjek, pa još ako se njegova slika okači na zid ili se postavi na ulici ili trgu, to nakon nekog vremena vodi vezanju neznalica i zabluđenika za te ljude, što također otvara vrata postavljanju kipova i statua kojima se čini ibadet mimo Allaha. Navest ćemo vjerodostojne i jasne hadise na ovu temu:

  1. a) Od Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uzvišeni Allah je rekao: ‘Ima li većeg nasilnika od onoga ko pokušava stvarati kao što Ja stvaram. Neka, ako mogu, stvore zrno gorušice! Neka, ako mogu, stvore zrno pšenice! Neka, ako mogu, stvore zrno ječma!'”[22]

Hadis znači da nema većih nasilnika od onih koji slikaju likove, jer onaj koji naslika lik čovjeka ili životinje, ili bilo čega što ima dušu, taj oponaša Allahovo stvaranje, a Allah je Stvoritelj i Gospodar svega, i On je Taj koji je dao lik svim stvorenjima i udahnuo im duše koje ih čine živima. Uzvišeni kaže:

On je nebesa i Zemlju s Istinom stvorio i uobličio vas i likove vaše čini najljepšim… (Kur’an, Et-Tegabun, 3)

On je Allah, Kreator, Tvorac, Oblikovatelj. (Kur’an, El-Hašr, 24)

Zatim Allah u hadisu izaziva slikare, koji pokušavaju oponašati Allahovo stvaranje, da daju duše slikama koje su naslikali, kao što imaju duše stvorenja čije su likove naslikali, što otkriva njihovu nemoć i neuspjeh pokušaja. Kao što nisu u stanju da stvore životinju sa dušom, nisu u stanju da stvore ni plod niti zrno (“Neka, ako mogu, stvore zrno…”).

  1. b) Od Aiše, radijallahu anha, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najžešćom kaznom na Sudnjem danu bit će kažnjeni oni koji pokušavaju oponašati Allahovo stvaranje.”[23] Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas obavještava o žestini kazne slikara likova na Sudnjem danu, i njihovom lošem svršetku, iako na Ovom svijetu žive spokojno, iako ih nazivaju umjetnicima i nagrađuju i podstiču na razne načine, čeka ih loš svršetak, ako se ne pokaju. Sve je to zbog toga što svojim djelom pokušavaju oponašati Allahovo stvaranje, po kojem je Allah Sebe učinio jedinstvenim. Uzvišeni kaže:

…Jeste, On je Stvoritelj, Sveznajući. (Kur’an, Jasin, 81)

…ili, možda misle da oni koje su Allahu u obožavanju pridruživali stvaraju kao što On stvara, pa im se stvaranje čini sličnim?! “Reci: “Allah je Stvoritelj svega i On je, Jedini, Potčinitelj svega.” (Kur’an, Er-Ra’ad, 16)

Povodom ovog hadisa Imam En-Nevevi[24] kaže: “Neki kažu da se on odnosi na onoga ko pravi slike radi obožavanja, a to je proizvođač kipova i toga slično, takav je nevjernik i bit će najžešće kažnjavan. Drugi kažu da se odnosi na onoga ko bude ciljao značenje koje je u hadisu, a to je pokušavanje oponašanja Allahovog stvaranja i ko bude takvog uvjerenja, takav je također nevjernik. Takav će biti kažnjavan kaznom kakvom se nevjernik kažnjava, a kazna će mu se povećavati shodno nevjerstvu. A što se tiče onoga koji ne bude to radio radi obožavanja, niti oponašanja Allahovog stvaranja, takav je fasik, veliki grješnik i nije počinio nevjerstvo.”

Šejh Abdurrahman Ibn Hasan kaže: “Ako se ovo odnosi na onoga koji naslika sliku, uzimajući za primjer stvorenja koja je Allah stvorio, šta je tek sa onim koji poistovjeti nekog od stvorenja sa Gospodarom svjetova…i uputi mu nešto od ibadeta?”

Prenosi se od Ibn Abbasa: “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: ‘Svaki crtač i vajar (likova) će u vatru. Za svaku sliku bit će mu stvorena duša koja će ga mučiti u Džehennemu.'”[25]Značenje hadisa jeste, da će na Sudnjem danu biti donesene sve slike koje je naslikao na dunjaluku i da će svaka slika dobiti dušu koja će kažnjavati slikara u Džehennemu, bilo da je slika malo ili puno, kazna će biti shodno broju osoba koje je naslikao i koje će ga kažnjavati u Džehennemu.

  1. c) Buharija i Muslim bilježe također od Ibn Abbasa: “Ko bude naslikao lik, bit će mu naređeno da mu udahne dušu, a on to neće moći.” Ovo je još jedan vid kažnjavanja slikara, a značenje mu je jasno, bit će pred njega izložene sve slike koje je naslikao na dunjaluku, zatim će mu biti naređeno da im udahne dušu, a kako da je udahne kada je “Duša nešto što samo Gospodar moj zna…” (Kur’an, El-Isra, 85), već će to biti njegovo kažnjavanje i nemoć, jer će mu se naređivati nešto što nije u stanju, pa će biti stalno kažnjavan. Hadis nam ukazuje na dugotrajnost kažnjavanja slikara i njegovu nemogućnost da uradi ono što je pokušavao na dunjaluku, a to je oponašanje Allahovog stvaranja.
  2. d) Prenosi se od Ebu Hejjadža, da mu je Alija Ibn Ebi Talib rekao: „Hoćeš li da te uputim na šta me je uputio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem? Da ne ostaviš sliku, a da je ne izbrišeš (uništiš), niti uzdignutog kabura, a da ga ne poravnaš!“[26]U hadisu je naredba brisanja slika, tj. mijenjanja njihovog prvobitnog oblika, da ne ostane ništa što podsjeća na oponašanje Allahovog stvaranja. Također, u hadisu je i naredba rušenja građevina na kaburovima, kao što su kubeta, mjesta činjenja sedžde i druge stvari koje su oličenja idolatrije, u njemu se naređuje zatvaranje dva najopasnija uzroka širka, a to su: slikanje i izgradnja na kaburovima. Stajanje u kraj ovim stvarima je od najvećih koristi za vjeru i time se čuva vjerovanje muslimana. U našem vremenu se proširilo slikanje, kačenje slika na zidovima i njihovo čuvanje radi uspomena[27], kao što se proširila i izgradnja na kaburovima do te mjere, da je to postala normalna stvar. Uzrok svega ovoga jeste nepoznavanje vjere, nestanak Sunneta i pojava novotarija i šutnja učenih i prepuštanje stvarnosti, pa je u većini zemalja dobro postalo zlo, a zlo dobro. Stoga je upozoravanje, uz iskrenost prema Allahu, vraćanje Njegovoj knjizi i čvrsto pridržavanje i oživljavanje Poslanikovog sunneta, iskreno savjetovanje vladara i svih muslimana, stroga obaveza. Naročito zbog toga što se broj pozivača u zabludu i zagovarača neistine uvećao, obavezno je razotkrivati njihove laži, odgovarati na njihove zablude i otvarati oči muslimanima kako bi uvidjeli njihovo zlo i kako bi ga se sačuvali. Molim Allaha da nadahne muslimane da rade po Njegovoj knjizi i sunnetu Njegovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Fusnote:

[1] Bilježi En-Nesai.

[2] Smatrajući da je to mjesto vrednije od drugog, a nema zapreke otići u dalji mesdžid zbog veće nagrade odlaska, nauke, obilaska muslimana i slično.

[3] Bilježi Buhari.

[4] Bilježi Muslim.

[5] Bilježi Muslim.

[6] Bilježi Tirmizi.

[7] Bilježi Ebu Davud.

[8] Bilježe Buhari i Muslim.

[9] Muhammed bin Said bin Hamad Es-Senhadži Busajri (1213-1295). Pjesnik, najpoznatiji po svojoj Kasidi o Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Kasida “El-Burda” sadrži jasne riječi kufra i širka zbog kojih je kritikovana od strane uleme i pojašnjena u mnogim djelima islamske akide.

[10] Riječ sejjid se u arapskom koristi u više značenja: slavan, ugledan, plemenitog roda, vladati, (pre)zavladati, zagospodariti nad, gledati odozgo, dominirati nad, biti gospodar i sl., a mnoga od ovih značenja zaslužuje samo Allah u potpunom smislu.

[11] Doslovan prijevod: “Nemojte da vas šejtan učini njegovim najamnicima.”

[12] Bilježi Ebu Davud.

[13] Bilježi En-Nesai sa dobrim lancem.

[14] Bilježe Buhari i Muslim.

[15] Bilježi Taberani, a šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim. (op. prev.)

[16] Bilježi Buhari.

[17] Bilježi Ebu Davud.

[18] Proglašavanje ovakvih nevjernicima i sprovođenje kazne za otpadništvo je u nadležnosti vlasti u kojoj vlada islamski vjerozakon.

[19] Pod dovom ibadeta se misli na ibadet uopćeno u kome nema traženja. (op. prev.)

[20] Sumnje i pogrešne pretpostavke.

[21] Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Prvi sa kojim će se potpaliti vatra na Sudnjem danu je čovjek koji pogine kao šehid! Bit će doveden i upoznat sa blagodatima koje će mu biti darovane: ‘Sjećaš li se Mojih blagodati prema tebi – reći će mu Uzvišeni Gospodar. ‘Šta si radio sa njima’? Tada će čovjek reći: ‘Borio sam se radi tebe dok nisam ubijen!’ Tada će mu Uzvišeni reći: ‘Lažeš, borio si se da bi bilo rečeno kako si hrabar i rečeno je!’ Zatim će biti vučen licem po tlu i strovaljen u Džehennem. Drugi čovjek je onaj koji je učio nauku, podučavao druge i učio Kur’an. Bit će doveden i upoznat sa blagodatima koje će mu biti darovane: ‘Sjećaš li se Mojih blagodati prema tebi – reći će mu Uzvišeni Gospodar. ‘Šta si radio sa njima?’ On će reći: ‘Allahu moj, učio sam nauku u Tvoje ime i podučavao sam druge Kur’anu u Tvoje ime!’ Allah Uzvišeni će reći: ‘Lažeš, učio si da bi bilo rečeno da si učenjak, pa zar to nije rečeno! I učio si Kur’an da bi bilo rečeno da si učač, pa zar to već nije rečeno.’ Zatim će biti vučen licem po tlu i strovaljen u Džehennem. Treći je čovjek kome je Allah dao prostranstvo i darovao mu veliki imetak – on je dijelio kako je htio. Bit će doveden i upoznat sa blagodatima koje će mu biti darovane: ‘Sjećaš li se Mojih blagodati prema tebi – reći će mu Uzvišeni Gospodar. ‘Šta si radio sa njima?’ On će reći: ‘Moj Gospodaru, nisam ostavio nijedno mjesto na kojem Ti voliš da bude udijeljeno, a da nisam udijelio radi Tebe.’ Uzvišeni će reći: ‘Lažeš, dijelio si da bi se govorilo da si plemenit, pa je i rečeno“. Poslanik zatim reče: ‘Ovom trojicom će biti potpaljena džehennemska vatra na Sudnjem danu.’” (Bilježi Muslim)

[22] Bilježe Buhari i Muslim.

[23] Bilježe Buhari i Muslim.

[24] Imam, muhadis, velikan islama, Ebu Zekerijja Muhjuddin Jahja b. Šeref b. Murrijj b. Hasan b. Hizam b. Muhammed b. Džumu’a El-Hizami El-Hurani En-Nevevi Ed-Dimiški Eš-Šafi’i (1233-1277). Budući da je pripadao šafi’ijskom mezhebu, uz ime mu se pridodavalo Eš-Šafi’i. Iako je živio samo 45 godina iza sebe je ostavio brojna djela koja su i danas nezaobilazna, posebno u hadiskoj i fikhskoj nauci. Bio je izuzetno inteligentan i nadaren, izuzetne memorije i, povrh svega, uporan i radan. Zna se da, kao učenik, gotovo dvije godine nije koristio postelju, već bi se, kad bi ga san savladao, naslonio na nešto, a čim bi se probudio nastavio bi učiti, bilježiti i pamtiti. Neki izvori navode da je, u tom periodu, slušao dnevno 12 predavanja iz raznih naučnih disciplina. (Pogledaj: El-Menhedžu-s-sevijj, fi terdžemeti-n-Nevevijj, Imam Es-Sujuti)

[25] Bilježe Buhari i Muslim.

[26] Bilježi Muslim.

[27] Ako fotografisanje biva dozvoljeno u slučajima nužde, kao što je lična karta, pasoš ili vozačka dozvola, onda se treba i ograničiti na to i ne dopuštati više od toga, jer se olakšice određuju prema nuždi.

About Islam

Pogledaj takođe

Redosljed događanja velikih predznaka Sudnjeg dana

            Nisam našao jasan tekst koji bi precizirao redosljed događanja velikih predznaka Sudnjeg dana. Oni …