Home / Tekst / Odgovori na zablude o islamu / Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, najavile su prijašnje knjige

Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, najavile su prijašnje knjige

Pod prijašnjim knjigama podrazumijevam svjedočenja u Tevratu, Indžilu i drugim prijašnjim objavama koje su kazivale o istinitosti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i o njegovom nadnaravnom djelu– mudžizi (Kur’anu). Uzvišeni je o tome rekao: „On je spomenut u knjigama poslanika prijašnjih…“ (Prijevod značenja Eš-Šu’ara, 196.)

Imam El-Kurtubi, Allah mu se smilovao, komentirajući ovaj ajet,
kazao je: „Tj. nagovještaj njegovog dolaska nalazi se u prijašnjim knjigama,
odnosno, u knjigama vjerovjesnika. Neki su kazali: ‘Muhammed,
sallallahu alejhi ve sellem, spomenut je u prijašnjim knjigama, kao što
to Uzvišeni kaže:‘…onima koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati ni da čita ni da piše, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze…“(Prijevod značenja El-’Araf, 157.)

Uzvišeni je rekao: „A kada Isa, sin Merjemin, reče: ‘O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed, koji će poslije mene doći’, i kad im je on donio jasne dokaze, oni rekoše: ‘Ovo je prava vradžbina!’’’ (Prijevod značenja Es-Saff, 6.)

Uzvišeni Allah objašnjava nam da Vjerovjesnik, sallallahu alejhi
ve sellem, i njegovi ashabi nisu isključivo spomenuti u Tevratu i Indžilu po svojim imenima, već i po osobinama također. Uzvišeni je rekao: „Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom; vidiš ih kako se klanjaju i licem na tle padaju želeći Allahovu nagradu i zadovoljstvo – na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tle. Tako su opisani u Tevratu. A u Indžilu: oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda učvrsti, i on ojača, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajući divljenje sijača – da bi On s vjernicima najedio nevjernike. A onima koji vjeruju i dobra djela čine Allah obećava oprost i nagradu veliku.“ (Prijevod značenja El-Feth, 29.)
Štaviše, Uzvišeni Allah je u prijašnjim objavama toliko opisao Svoga Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da su ljudi o njemu znali koliko neko od njih poznaje i vlastito dijete! Uzvišeni je rekao: „Oni kojima smo dali Knjigu znaju Poslanika kao što sinove svoje znaju, ali neki od njih doista svjesno istinu prikrivaju.“ (Prijevod značenja El-Bekare, 146.)

U nastavku slijede neki citati iz Tevrata i Indžila (1):
U Tevratu, u Ponovljenom zakonu (18:15-30) piše: „Podignut ću im proroka između braće njihove, kao što si ti. Riječi Svoje stavit ću u usta njegova(2), da im kaže sve, što mu zapovjedim. A ko ne posluša riječi Mojih, što će ih govoriti u ime Moje, toga ću Ja sam povući za to na odgovornost i osvetit ću mu se.“(3)

U Ponovljenom zakonu (18:9-13) također piše: „Reče Mojsije sinovima Israilovim: ‘Nemojte slijediti gatare niti vračare… Proroka, između braće vaše, kao što sam ja, podignut će vam Gospod. Njega slušajte!“
U Evanđelju po Ivanu (14:15) piše: „Isus reče učenicima svojim:
‘Ja sada odlazim, a doći će vam Utješitelj(4) , Duh istine, koji neće govoriti
po prohtjevima svojim, već onako kako mu se kaže. On će o meni svjedočiti, a i vi isto također, jer vi ste uz mene između svih ljudi.“(5)
Kršćani su dugo vremena skrivali Evanđelje po Barnabi u kojem se izričito spominje ime Muhammed, ime našeg Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, te da je, zapravo, on vjerovjesnik i posljednji poslanik čiji dolazak Mesih radosno nagovještava.
Istinu je rekao Allah: „…onima koji će slijediti Poslanika,
vjerovjesnika, koji neće znati ni da čita ni da piše, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi. Zato će oni koji budu u njega vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili – postići ono što budu željeli.“ (Prijevod značenja El-’Araf, 157.)
Prenosi se od Ataa ibn Jesara: „Susreo sam Abdullaha ibn Amra ibn el-Asa, radijallahu anhu, i rekao mu: ‘Obavijesti me o svojstvu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u Tevratu!’ ‘Hoću’, odgovorio je. On je, tako mi Allaha, u Tevratu opisan s nekim svojim atributima iz Kur’ana, kao: „O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka, donosioca radosne vijesti i opominjača“ (Prijevod značenja El-Ahzab, 45.)  Zaštitniče nepismenih, ti si Moj rob i Moj poslanik. Dao sam ti ime Mutevekkil (onaj koji se oslanja na Allaha). Onaj koji nije grub i osoran, koji ne galami po trgovima, koji na zlo ne vraća zlim, nego oprašta i pokriva uvrede. Allah ga neće uzeti Sebi dok ne ispravi iskrivljenu vjeru i dok ljudi ne budu govorili: ‘Nema istinskog božanstva osim Allaha’, i njome im otvori slijepe oči, gluhe uši i oklopljena srca.’“ (El-Buhari, 2018.)

Imam Ahmed još je dodao: „Rekao je Ata: Sreo sam Ka’ba i upitao ga o ovome, pa mi je sve u riječ isto kazao, osim što je Ka’b dodao svoje riječi: ‘Slijepe oči, gluhe uši i oklopljena srca.’“ (Ka’b je bio Jevrej, židovski učenjak, koji je kasnije primio islam; Ahmed u svom „Musnedu’’, broj 6)

Prenosi se od Ebu Sahre el-Ukajlija: „Neki čovjek, beduin, rekao
mi je: ‘Za vrijeme života Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem, donio sam neku robu u Medinu. Kada sam završio sa prodajom, rekoh: ‘Pronaći ću tog čovjeka i saslušat ću šta to govori!’ Reče: ‘Susreo sam ga dok je hodao zajedno sa Ebu Bekrom i Omerom, pa sam ih slijedio sve dok nisu došli do nekog čovjeka, Jevrejina, koji je otvorio Tevrat i iz njega čitao, te se tako tješio zbog svoga najboljeg i najljepšeg djeteta koje mu je bilo na samrti. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu reče: ‘Zaklinjem te Onim koji je Tevrat objavio, da li se u toj tvojoj knjizi nalaze moje osobine i mjesto mog pojavljivanja?’ On odmahnu glavom, negirajući na njegov upit.
Tad mu sin reče: ‘Da, tako mi Onoga koji je objavio Tevrat! Mi doista nailazimo u našoj knjizi na tvoj opis i opis mjesta gdje ćeš se pojaviti. Svjedočim da nema istinskog božanstva osim Allaha i da si ti Allahov poslanik.’ Reče: ‘Udaljite Jevreje od ovoga vašeg brata. Zatim je preuzeo obavezu njegovog opremanja i umotavanja u ćefine, te mu je klanjao dženazu.’“ (Ahmed u svom „Musnedu’’, broj 22981, sa vjerodostojnim lancem prenosilaca. Šejh Albani je ovo predanje ocijenio vjerodostojnim u djelu „Silsiletus-sahiha“, u sedmom tomu, pod brojem 3269.)

U najzanimljivije priče koje sam pročitao vezane za ovu temu spada i priča vezana za imama Ebu Muhammeda Abdullaha el-Majurkija et-Terdžemana (umro 832. godine po Hidžri), koji je bio jedan od najpriznatijih kršćanskih svećenika u svome vremenu.
Štaviše, trebao je postati Papa. No, primio je islam upravo onda kada je naišao na citat iz Indžila u kojem se radosno nagovještava dolazak Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Nakon toga napisao je knjigu „Tuhfetul-eribi fir-reddi ala ehlis-salibi“ koju je podijelio u dva dijela: u prvom dijelu obrazložio je svoj prelazak na islam, a drugi dio posvetio je detaljnim argumentima kojima se razotkriva i opovrgava kršćansko učenje.
Svoju priču o prelasku na islam ispričao je na sedamnaest stranica. Evo njihovog sažetka:
Rekao je: „Znajte, Allah vam se smilovao, da moje porijeklo vodi iz grada Majorke. Moga oca su smatrali uglednim građaninom Majorke, a osim mene, on nije imao druge djece. Kada sam napunio šest godina, predao me jednom učitelju svećeniku. Pred njim sam čitao Indžil tako da sam većinu naučio u roku od dvije godine, što nije bio običaj u mom narodu. Nakon toga posvetio sam se učenju jezika Indžila i logike, što je potrajalo još šest godina. Zatim sam iz svoga mjesta otputovao u grad Loredo, kršćansko mjesto čuveno po znanju u toj regiji, koje pripada Kataloniji, u kojem se okupljaju kršćanski učenici koji žele da steknu to znanje. Njihov broj doseže hiljadu i pet stotina učenika, a o njima odlučuje svećenik pred kojim uče. U tom gradu sam šest godina učio prirodnoslovne nauke i astrologiju, da bih u naredne četiri godine
ponovo učio Indžil i njegov jezik. Nakon toga otputovao sam u veliki grad Bolonju, u zemlju Emberdiju, gdje se svake godine okuplja više od dvije hiljade ljudi koji žele da steknu znanje. Svi su u istoj odori, mantilu koji je obilježje pobožnosti. Stanovao sam u jednoj crkvi čuvenog i poštovanog svećenika, starca Nikole Mortele. Ljudi su ga smatrali izuzetno uglednim zbog njegovog znanja, pobožnosti i asketizma.
U svom vremenu on se posebno odlikovao u odnosu na druge poznate kršćane, pa su se sva važna pitanja o kršćanstvu njemu postavljala, odakle god da su ona dolazila, bilo od kraljeva ili drugih ljudi. Obično bi uz ta pitanja dolazio i pokoji vrijedan poklon, što je bilo posebna želja ljudi, koji su nastojali da steknu njegov blagoslov, da prihvati njihove darove i da se time ponose.
Pred ovim svećenikom učio sam o temeljima i propisima kršćanstva.
Služeći mu i obavljajući raznolike dužnosti, stekao sam njegovo povjerenje i toliko sam mu se približio da me je smatrao jednim od svojih najprisnijih prijatelja. Toliko smo postali prisni da mi je dao i ključeve svoga doma i njegovih riznica hrane i pića. Sve to mi je dao u ruke, a iz mnoštva ključeva samo je izdvojio ključ od svoje sobice u kojoj se često osamljivao. Najvjerovatnije da je u toj sobici čuvao i svoj imetak koji je dobio na poklon, a Allah najbolje zna!
Kao što to već rekoh, družio sam se s njim učeći od njega i služeći mu punih deset godina. Jednog dana se razbolio, pa nije došao na čas. Učenici su ga čekali, koristeći vrijeme za ponavljanje nekih naučnih pitanja, sve dok se nije povela priča o Božijim riječima iz Indžila izgovorenih jezikom Isaa, alejhis-selam, gdje se kaže da će nakon njega doći vjerovjesnik po imenu ‘Hvaljeni’ . Počeli su raspravljati o tome koji je to vjerovjesnik, pa je svako od njih nešto kazao shodno svome znanju. Razvila se žustra diskusija i polemika o navedenoj temi. Naposljetku, raziđoše se bez saznanja i bilo kakve koristi. Kada sam stigao u svećenikov dom, upita me: ‘Kako ste proveli današnji dan, jeste li šta istraživali u mojoj odsutnosti?’ Obavijestio sam ga o razilaženju u pogledu imena ‘Hvaljeni’, i prenio mu raznolika mišljenja koja su iznesena. On me upita: ‘A kakvo je bilo tvoje mišljenje?’ Rekoh: ‘Odgovorio sam onako kako je na tu temu kazao taj i taj sudija u svome komentaru Indžila.’ ‘Nije loše,
blizu si bio!’, reče mi sveštenik. ‘Taj i taj je pogriješio, a bio je blizu tačnog odgovora. Istina je sasvim drugačija, jer tumačenje tog časnog imena mogu dati samo veliki učenjaci, a vi još uvijek nemate dovoljno znanja!’, reče. U tom času pohitah ka njegovim stopalima, pa ih počeh ljubiti, te rekoh: ‘Gospodine, vi dobro znate da sam vam došao iz dalekog mjesta, te da sam vam na usluzi evo već deset godina. Vašom zaslugom stekao sam mnogo znanja koje se ne može ni izbrojiti! Da li biste bili ljubazni da me podučite i o ovom imenu?!’ Tada je starac zaplakao, pa mi kroz suze rekao: ‘Sinko moj, tako mi Boga, toliko si mi drag i toliko te volim zbog tvoga nesebičnog požrtvovanja da mi budeš na usluzi. Znanje o ovom imenu krije veličanstvene koristi, međutim, zaista se bojim za tvoj život zbog tog imena… Bojim se da bi te istog trenutka kršćani ubili!’ Zamolih ga: ‘Gospodine, neću govoriti ni o čemu što mi u povjerenju kažete, osim ako mi to vi zapovjedite, tako mi velikog Boga, tako mi istine Indžila i onoga koji ga je donio!’ Reče mi: ‘U redu. Znaj, sinko, da je ‘Hvaljeni’ jedno od imena Muhammeda, vjerovjesnika muslimana. Njemu je spuštena četvrta knjiga spomenuta u riječima Danijela, alejhis-selam. On je izvijestio da će njemu biti spuštena ova knjiga, te da je njegova vjera – jedina
prava vjera, i da su njegovi sljedbenici – pročišćeni narod koji je
spomenut u Indžilu.’
Rekoh: ‘Pa, kakvo je vaše mišljenje o vjeri ovih kršćana?’ ‘Sinko moj, da se kršćani drže prvobitne Isaove vjere, slijedili bi Božiju vjeru, jer je Isaova i vjera svih vjerovjesnika Allahova vjera koju su kršćani izmijenili i zanijekali’, reče mi. Upitah: ‘Gospodine, šta trebam učiniti da bih se spasio?’ Reče mi: ‘Sinko moj, trebaš prihvatiti islam kao svoju vjeru.’
‘Da li će biti spašen onaj koji ga prihvati?’, upitah ga ja, a on mi reče: ‘Da, bit će spašen i u ovosvjetskom i u budućem životu.’ Upitah ga: ‘Gospodine, razuman čovjek će uvijek odabrati ono što je najbolje za njega. Ako ste spoznali vrijednost vjere islama, šta vas to sprečava da ga vi prihvatite?’
‘Sinko moj, Bog mi nije podario ovu spoznaju u mladosti, već tek u poznim godinama, kada je moje tijelo već oronulo. Da mi je Bog dao uputu u tvojim godinama, sve bih napustio i prihvatio istinsku vjeru. Ljubav prema ovosvjetskom životu je izvor svih grešaka, a i ti si svjestan moga ugleda, slave, bogatstva i naklonosti koju uživam među kršćanima. Kada bi se primijetio bilo koji trag islama u mom životu, veoma brzo bi me ubili. Ako zamisliš da pobjegnem među muslimane i tako se od njih spasim, pa im kažem: ‘Evo mene, postao sam musliman!’, rekli bi mi: ‘Od ulaska u pravu vjeru samo si sebi pomogao, pa nam nemoj prigovarati zbog svog ulaska u islam jer si se njime spasio Božije kazne!’ Nakon toga bih ostao među njima kao oronuli i siromašni starac sa devedeset godina života. Ne poznajem njihov jezik, a oni ne bi poznavali moje pravo koje imam kod njih.’ Rekoh: ‘Gospodine, da li je to savjet da odem u muslimansku zemlju i prihvatim njihovu vjeru?’ Reče: ‘Ako si razuman, ako želiš da budeš spašen, onda požuri da to i učiniš, čime ćeš ostvariti blagodati ovosvjetskog i budućeg života! Međutim, sinko moj, o ovome što smo pričali nikome nemoj govoriti, čuvaj to kao svoju veliku tajnu.
Ako bi od tebe nešto osjetili, kršćani bi te u tren oka ubili, a ja ti ne bih mogao priteći u pomoć. Ne bi ti ni koristilo da se pozoveš na moje mišljenje, jer ja bih ga porekao, a moj sud o tebi priznatiji je od tvog suda o meni. Ukoliko se bilo što pročuje, znaj da sam ja čist od toga!’
Tada sam se zarekao da ću postupiti onako kako je od mene tražio! Nakon toga pripremio sam se za putovanje i oprostio se sa njim. Prilikom odlaska, izgovorio je lijepe molitve za mene. Uputio sam se ka svome gradu Majorki, a nakon toga sam otputovao na Siciliju gdje sam ostao pet mjeseci čekajući brod kojim bih otplovio ka muslimanskoj zemlji. Konačno je pristao brod koji je plovio za grad Tunis, pa sam u predvečerje otputovao sa Sicilije. U Tunis smo
pristali prije podne. Odmah po dolasku u Tunis, o meni se pročulo u krugu kršćanskih svećenika i trgovaca iz tog kraja. Dođoše pred mene i povedoše me svome domu. Kod njih sam boravio četiri mjeseca, u obilju blagodati koje su mi pružili svojim gostoprimstvom. Nakon toga sam ih upitao da li u sultanovom dvorcu ima neko ko poznaje jezik kršćana. U to vrijeme sultan bijaš naš prvak Ebul-Abbas Ahmed, Allah mu se smilovao. Kršćani mi kazaše da u sultanovom dvoru ima jedna fina i ugledna osoba, dr. Jusuf, sultanov liječnik, koji se smatra jednim od sultanu bliskih i najposlušnijih ljudi. Toj informaciji sam se mnogo obradovao. Raspitao sam se o kući tog ljekara, pa su mi je pokazali. Konačno sam se sa njim i susreo, i objasnio svoj slučaj i razlog dolaska. Čovjek se tome neobično mnogo obradovao, naročito zbog toga što
će vrhunac ovog dobrog djela – mog prihvatanja islama, biti okončan njegovim posredstvom. Uzjahao je svog konja i odveo me sultanu.
Kada je došao kod njega, obavijestio ga je o susretu sa mnom, pa je zatražio dozvolu da i ja uđem. Došao sam pred sultana, a prvo što me je upitao bilo je koliko imam godina. Rekoh mu da imam trideset i pet godina. Zatim me je upitao o tome koje sam nauke izučavao, pa sam ga obavijestio. Reče mi: ‘Dobro nam došao, primi islam sa Allahovim blagoslovom!’ Obratio sam se prevodiocu, spomenutom ljekaru: ‘Reci sultanu da se uvijek dešava da, kada neko izađe iz vjere, sljedbenici te vjere počnu ružno govoriti o njemu i opovrgavati njegova mišljenja. Želio bih da budete toliko dobrostivi i ljubazni da u svome prisustvu okupite kršćanske trgovce i svećenike, da ih upitate i od njih čujete šta će o meni kazati. Nakon toga ću, ako Bog da, prihvatiti islam.’ Uz posredstvo prevodioca, reče mi: ‘Tražio si isto ono što je nekada zatražio Abdullah ibn Selam od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.Nakon toga pozvao je kršćanske svećenike i njihove trgovce, a mene je uveo u odaju koja je bila u neposrednoj blizini okupljenih kršćana.
Kada kršćani uđoše, on ih upita: ‘Kakvo je vaše mišljenje o novom svećeniku koji je stigao na posljednjem brodu?’ Rekoše mu: ‘Gospodaru, to je veliki učenjak naše vjere. O njemu su naši prvaci kazali da još nisu zapamtili kršćanina da je na njegovom stepenu znanja u pogledu svjetovne i vjerske naobrazbe!’ ‘Šta biste o njemu rekli ako bi prešao na islam?’, upita ih. Rekoše: ‘Utječemo se Bogu od toga, on to nikada ne bi učinio!’ Kada je saslušao šta su o meni kršćani kazali, pozvao me je da uđem. Došao sam pred sultana i u prisustvu kršćana donio šehadet – svjedodžbu o istini.
Njihova lica odjednom postadoše smrknuta. Rekoše: „Na ovo ga nije navelo ništa drugo do želja za ženidbom, jer se naši svećenici ne žene!’ Izašli su tužni i razočarani. Sultan, Allah mu se smilovao, propisao mi je da za svaki dan u jednoj ustanovi dobivam platu u iznosu od četvrtine dinara i vjenčao me sa kćerkom hadžije Muhammeda es-Saffara. Kada sam odlučio da je k sebi dovedem i s njom stupim u odnos, darovao mi je stotinu zlatnih dinara i novu i lijepu odjeću. Oženio sam se i sa njom živio. Rodila mi je sina kojeg sam nazvao Muhammed (Hvaljeni) zbog berićeta u imenu našeg Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.“

(1)Mnogi učenjaci napisali su djela u kojima su sabrali citate iz Tevrata i Indžila, ali i iz drugih
prijašnjih knjiga, koji govore o istinitosti vjerovjesništva vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu
alejhi ve sellem. Među njima su:
– Ibrahim Halil Ahmed, koji je napisao djelo „Muhammedun fit-Tevrati vel-Indžili velKur’ani“,
– Da’ija Ahmed Didat, koji je napisao djelo „Maza tekulut-Tevratu vel-Indžilu an
Muhammedin, sallallahu alejhi ve sellem“,
– Dr. Ahmed Hidžazi es-Sika, koji je napisao djelo „El-Bešaretu bin-nebijjil-islami fitTevrati
vel-Indžili“,
– Dr. Salah Salih er-Rašid, koji je napisao djelo „El-Bešaratul-’idžab fi suhufi ehlil-kitab;
99 delilen ala vudžudin-nebijjil-mubeššer bihi fit-Tevrati vel-Indžili“,
– U djelu Ibnul-Kajjima „Hidajetul-hajara fi edžvibetil-jehudi ven-nesara“ postoji
čitavo poglavlje koje nosi naziv „Nususul-kutubil-mutekaddime fil-bešareti bin-nebijj,
sallallahu alejhi ve sellem“. Takav je slučaj i sa djelom njegovog učitelja Ibn Tejmijje
„El-Dževabus-sahih limen beddele dinel-mesih“.

(2) Tj. naučit će napamet Allahov govor, a sljedbenici Knjige nisu napamet učili ni Tevrat ni
Indžil.
(3)
Ove riječi slične su značenju ajeta iz sure Ali Imran: „Allah je od svakog vjerovjesnika kome je Knjigu objavio i znanje dao – obavezu uzeo: ‘Kad vam, poslije, dođe poslanik koji će potvrditi da je istina ono što imate, hoćete li mu sigurno povjerovati i sigurno ga pomagati? Da li pristajete i prihvatate da se na to Meni obavežete?’ – Oni su odgovorili: ‘Pristajemo!’ – ‘Budite, onda, svjedoci’ – rekao bi On – ‘a i Ja ću s vama svjedočiti.’ A oni koji i poslije toga glave okrenu, oni su doista nevjernici“ (Prijevod značenja Ali Imran, 81-82).

(4) Neki prijevodi umjesto riječi „Utješitelj’’ navode riječ „Dobročinitelj’’. Pogledati djelo: „Tuhfetul-erib“ (str. 267), a također i djelo „Hidajetul-hajara“ (str. 115) od Ibnul-Kajjima gdje se navodi „Utješitelj’’. Razlika je mala, a nastala je prilikom prijevoda.
(5) Dr. Hidžazi naveo je više od pedeset citata iz Indžila koji radosno nagovještavaju našeg Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.

Odlomak iz knjige
األدلة اجللية عىل صدق خري الربية صىل اهلل عليه وسلم
El-Edilletul-dželijje ‘ala sidki hajril-berijje,
sallallahu alejhi ve sellem
NASLOV PRIJEVODA:
Neporecivi argumenti o istinitosti Muhammedovog,
sallallahu alejhi ve sellem, poslanstva
AUTOR:
dr. Abdul-Muhsin bin Zebn el-Mutajri

 

About Marina Paljusevic

Pogledaj takođe

SVE ZABLUDE O ISLAMU: Ovih 9 stvari nemaju veze sa muslimanskom verom!

Čini se da je zapadnom svetu neophodno da uvek ima nekog neprijatelja prema kome mora …