Ogovaranje

Definicija riječi “ogovaranje”. Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, salallahu alejhi we selem, upitao: ‘Znate li šta je ogovaranje?’ – pa je neko rekao: ‘Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju’ – na što je on rekao: ‘Pominjanje svoga brata onako kako mu nije drago.’ Na to je rečeno: ‘A ako je moj brat onakav kao što sam rekao?’ – pa je odgovorio: “Ako je onakav kao što si rekao, ogovorio si ga, a ako nije onakav kao što si rekao, onda si ga potvorio.” tj. potvorio ga za ono što nije učinio.

Uzvišeni Allah kaže: … i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrlog brata svoga, – a vama je to odvratno , zato se bojte Allaha. Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je. (Kur’an, sura El- Hudžurat, 12)  Tj. ne spominjite u odsustvu jedni druge onako kako odsutnom nije drago. Uzvišeni Allah zatim navodi primjer ogovaranja i kaže: Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrlog brata svoga! Tj. to što svoga brata u njegovom odsustvu ogovaraš, isto je kao da jedeš njegovo mrtvo tijelo kada ne osjeća bol…. a vama je to odvratno. Kao što bi vam bilo odvratno da jedete mrtvo tijelo svoga brata, isto tako se klonite njegovog pominjanja po onome što mu nije drago! Ovim se aludira da je čovjekov obraz (čast), kao i njegovo meso i da je povreda i jednog i drugog veliki grijeh.

Od ‘Aiše, r.a.,  se prenosi da je rekla: “Rekla sam Vjerovjesniku, salallahu alejhi we selem, ‘Šta će ti Safija takva i takva?’ (Neki prenosioci kažu da je time htjela reći: “niska rasta”), pa je rekao:’Izustila si tako krupnu riječ koja bi i more – kada bi se sa njim pomiješala – zagorčala.” Ona kaže: “Pred njim sam imitirala jednog čovjeka, pa (mi) je (Poslanik) rekao: ‘Ja ne bih nijednog čovjeka imitirao kad bi mi za to dali to i to (nagradu).” Ovim se hadisom najoštrije osuđuje ogovaranje.

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, salallahu alejhi we selem, rekao: “Muslimanu je sve što musliman ima sveto (nepovrijedljivo); njegova krv, njegova čast i njegov imetak.”

Od Ebu Bekra, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, salallahu alejhi we selem, u svome govoru na hadždžu na Mini prvi dan Bajrama za vrijeme Oprosnog hadždža rekao: “Vaša krv i vaš obraz su nepovrijedljivi kao što je nepovrijedljiv ovaj vaš dan, u ovom vašem danu, u ovome vašem gradu. Zar  nisam saopćio?!”

‘Ali b. el-Husejn je rekao: “Čuvajte se ogovaranja! Ono je, zaista, začin za pse među ljudima.”

Prema tome ogovaranje je spominjanje drugog u odsutnosti po nečemu što mu ne bi bilo drago kada bi čuo, svejedno radilo se to o nekom nedostatku u njegovom tijelu, porijeklu, vladanju ili odijevanju.

Najružniji oblik ogovaranja je ogovaranje uobraženih pobožnjaka – isposnika, npr. da se pred nekim od njih neko spomene pa da ovaj kaže: “Hvala Allahu koji nas nije stavio u iskušenje da ulazimo na vladareva vrata i da ne štedimo svoga truda u traženju prolaznih dobara ovog svijeta!” ili “Utječemo se Allahu od bestidnosti i neodgojenosti!” ili “Allahu, oprosti nam! Jer oni pomenutog kude, a sebe hvale!” i sl. Drugi će, pak, kada se neko spomene, možda, reći: “Siromah, Allah ga je stavio na veliko iskušenje. Neka Allah i nama i njemu oprosti!” – prividno učeći dovu, a smjerajući sasvim nešto drugo.

Znaj da je onaj ko sluša ogovaranje i sam u njemu saučesnik i da se od grijeha ne može drugačije oprati nego da ga svojim jezikom osudi, a ako se boji, onda bar srcem. Ako je pak, u stanju društvo u kome se drugi ogovara da napusti ili onoga ko ogovara riječima prekinuti, dužan je to učiniti.

Motivi koji navode na ogovaranje:

  1. Iskaljivanje bijesa jednog čovjeka prema drugom razlog je koji navodi na mržnju. Kada se god mržnja poveća, poveća se i ogovaranje protivnika.
  2. U uzročnike ogovaranja spada i slaganje, predusretljivost i potpomaganje prijatelja, jer se – kada se zajedno zabavljaju u klevetanju drugih – jedan od njih, ustručava suprotstaviti prijatelju i prekinuti ga, bojeći se da se ovi na njega ne naljute i ne napuste ga, pa ih i dalje nastavlja pomagati, misleći da je to za dobrobit prijateljstva.
  3. U uzročnike ogovaranja spada i želja za uzdizanjem sebe na račun omalovažavanja drugog. Tako se zna desiti da neko za drugoga tvrdi da je neznalica, ograničen i sl., sa ciljem da dokaže kako je on bolji od njega i drugima se pokaže pametnijim. Isti je slučaj sa zavidnošću prema onome koga svijet hvali, voli i poštuje, i zato njega kleveta u želji da mu se navedeni ugled potkopa.
  4. U uzročnike ogovaranja spadaju i igra, zabava, ismijavanje, imitiranje i zbijanje šala na račun drugoga, kako bi se kroz sve to za sebe pridobili, bar neki od prisutnih.

Lijek protiv ogovaranja

Onaj ko drugoga ogovara, prije svega mora znati da se ogovarajući drugoga izlaže Allahovoj srdžbi i preziru i da njegova dobra djela odlaze onome koga ogovara, a u slučaju da nema dobrih djela, onda se grijesi onoga koga ogovara njemu prenose. Onaj ko o ovome vodi računa neće dozvoliti da mu se jezik upusti u ogovaranje drugoga. Ako ipak, dođe u iskušenje ogovaranja, treba se sjetiti svojih mahana, da se njima pozabavi, da pokuša da ih otkloni i da se postidi, jer pored svojih mahana traga za tuđim. U tom smislu neko je u stihu lijepo rekao:

Ako druge vrijeđaš mahanom koju i sam imaš,

Kako ljude može vrijeđati onaj ko je ćorav?

A ako druge vrijeđaš sa mahanom koju nemaju,

Znaj da je to kod Allaha i ljudi još veći grijeh!

Zato se o motivu koji navodi na ogovaranje mora dobro razmisliti i pokušati ukloniti, jer je najbolji lijek protiv bolesti uklanjanje njenog uzroka.

Iskupljivanje za ogovaranje

Znaj da onaj ko ogovara drugog istovremeno čini dva grijeha: jedan prema Uzvišenom Allahu, jer čini ono što mu je On zabranio i drugi prema Njegovom stvorenju. Otkup od prvoga sastoji se u pokajanju i obraćanju Allahu sa molbom da mu oprosti, dok otkup za drugi može biti na dva načina:

Ako je ogovaranje došlo do ušiju onoga na čiji je račun to učinjeno, onaj ko ga je ogovorio dužan je da ode do njega i da zatraži od njega halal i da pokaže kajanje za svoj postupak.

Ako, pak, ogovaranje nije doprlo do njegovih ušiju, umjesto da od njega zatraži halal, sada treba moliti za oprost njegovih grijeha, pohvaliti ga i dobrim spomenuti, pred istim onim pred kojima ga je ogovorio, kako bi i njihova srca očistio.

Odlomak iz knjige “Bistro more pobožnosti i suptilnosti” – Ahmed Ferid

About pozivistine

Pogledaj takođe

Na zlo dobrim uzvrati….

Jedno društvo ili jedna sredina koja meðusobne odnose zasniva na spletkama i koja na postojeće …