Home / Tekst / Poučne priče / Narod Semudov

Narod Semudov

Uzvišeni je rekao: “l Gospodar njihov ih je zbog grijeha njihovih uništio i do posljednjeg istrijebio.” (Eš-Šems, 14).

Događaji ove priče su se desili u mjestu koje se zove Hidžr, koje se nalazi između Hidžaza i Tebuka. Uzvišeni kaže: “I stanovnici Hidžra su poslanike lažnim smatrali.” (El-Hidžr, 80). Živjeli su poslije Ada, a dokaz za to su riječi Uzvišenog: “I sjetite se da se voljom Njegovom postali nasljednici Ada.” (El-E’araf, 74). Bili su najkrupniji ljudi stasom i najduže su živjeli, čak se navodi da je pojedinac živio između tristo i hiljadu godina. Pojedinac bi gradio čvrste nastambe pa bi se srušila prije nego bi on umro. I kada su to shvatili uputili su se u brda, pa su u njima klesali kuće i dvorce. Uzvišeni kaže: “I Semudom koji je stijene u dolini klesao.” (El-Fedžr, 9).

I kaže Uzvišeni: “On vas je na Zemlji nastanio, u ravnicama njezinim palate gradite, a u brdima kuće klešete.” (El-E’araf, 74). I po običaj u ljudi, većina ih je obožavala blagodati, a poricala Blagodavca, čak su koristili Allahove blagodati boreći se protiv Njega. Navodi se u eseru: “Sine Ademov, prevrćem te u Mojim blagodatima, a ti se prevrćeš u svojoj nepokornosti prema Meni, pazi da te ne uništim dok ti griješiš.” Semud se umjesto Allahu klanjao kipovima, pa im je Allah poslao čovjeka, jednog od njih, a on je Salih ibn Ubejed ibn Asaf, pa ih je pozvao da obožavaju Allaha Jednog i da ostave klanjanje kipovima, da Allahu druge ravnim ne smatraju. Jedna skupina mu je povjerovala, a većina su bili nevjernici, te su navalili na njega riječima i djelima. Naumili su da ga ubiju, pa ih Allah kazni kaznom Silnog i Moćnog. Kur’an bilježi ovaj razgovor koji je tekao između Saliha i naroda njegova:

“I Semudu – brata njihova Saliha. O narode moj – govorio je on – klanjajte se samo Allahu, vi drugog boga osim Njega nemate. On vas od zemlje stvara i daje vam da živite na njoj, zato ga molite da vam oprosti i pokajte Mu se, jer Gospodar moj je zaista blizu i odaziva se. O Salihu – govorili su oni – ti si među nama prije ovoga cijenjen bio, zašto nam braniš da se klanjamo onome čemu su se naši preci klanjali. Mi uveliko sumnjamo u ono čemu nas ti pozivaš. O narode moj – govorio je on – da vidimo ako je meni jasno ko je Gospodar moj, i ako mi je On sam vjerovjesništvo dao, pa ko će me od Allaha odbraniti ako Ga ne budem slušao, ta vi biste samo uvećati moj u propast.” (Hud, 61 -63).

A na drugom mjestu Uzvišeni kaže: “I Semud je smatrao lažnim poslanike. Kad im brat njihov Salih reče: Kako to da se Allaha ne bojite? Ja sam vam sigurno poslanik pouzdani, zato se bojte Allaha i budite poslušni meni. Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi. Zar mislite da ćete ovdje biti ostavljeni bezbjedni u vrtovima i među izvorima, u usjevima i među palmama, sa plodovima zrelim? Vi u brdima vrlo spretno kuće klešete. Zato se bojte Allaha i poslušni meni budite i ne slušajte naredbe onih koji u zlu pretjeruju, koji na Zemlji ne zavode red već nered uspostavljaju. Rekoše oni: Ti si samo opčinjen!” (Eš- Šu’ara, 141-153).

I na trećem mjestu Uzvišeni kaže: “I Semud u opomene nije vjerovao. Zar da slijedimo jednog od nas – govorili su. Tada bismo, uistinu, bili u zabludi i bili bismo ludi, zar baš njemu, između nas, da bude poslana objava. Ne, on je lažljivac oholi! Vrlo brzo će oni saznati ko je lažljivac oholi! “ (El-Kamer, 23-26).

Navode mufessiri da se Semud jednom sakupio na sastajalištu, pa im je došao Allahov Poslanik Salih, alejhis-selam, i pozvao ih da vjeruju u Allaha i podsjetio ih na Allahove blagodati i kazne te upozorio ih na mač Njegove osvete. O Salih – rekoše mu oni – ako pozivaš svom Gospodaru, učini da izađe iz ove stijene (pokazali su na stijenu koju su izabrali) kamila, takva i takva. Spomenuli su joj opis i svojstva, pretjerujući pa su čak tražili da bude bremenita u desetom mjesecu. Salih je rekao: “Ako vam budem dao ono što ste tražili i onako kako ste tražili, hoćete li povjerovati u ono sa čim sam došao i potvrditi moje poslanstvo?” Rekli su da hoće. I uzeo je zavjete i obećanja od njih. Zatim je pristupio musali i klanjao se Allahu, dželle šanuhu, onoliko koliko
je mogao i zamolio svog Gospodara Uzvišenog da im da ono što su tražili. Allah je naredio toj stijeni da raspukne i da iz nje izađe velika kamila (bremenita u desetom mjesecu) onakva kakvu su je tražili i onakva kakvu su je opisali. I kada su je ugledali, vidjeli su veliku stvar, strahovit prizor, očitu moć, uvjerljiv dokaz i jasan znak. Imam Er-Razi je rekao: “Znaj da je ta deva bila mudžiza
iz više aspekata. Prvo: Uzvišeni ju je stvorio od stijene. Drugo: Uzvišeni ju je stvorio unutar planine, a zatim planinu odvojio od nje. [1]

I veliki broj je povjerovao, a većina njih je ostala ustrajna u nevjerstvu, zabludi i tvrdoglavosti. I zato je Uzvišeni Allah rekao:
FE ZALEMU BIHA (El-Isra, 59) – nisu u nju povjerovali, odnosno, poricali su je kao jasan dokaz i ona je bila uzrok što većina njih nije slijedila istinu.

Salih, alejhis-selam, im je rekao: “Ova Allahova kamila je znamenje za vas.” (Hud, 64). Odnosno, dokaz istinitosti onog s čim sam došao.

“pa je pustite neka pase po Allahovoj zemlji i ne činite joj nikakvo zlo da vas ne bi zadesila kazna bliska.” (Hud, 64).

A na drugom mjestu stoji da im je Salih, alejhis-selam, rekao: “Evo, to je kamila – reče on – određeni dan ona će piti, a u poznati dan vi, i ne učinite joj nikakvo zlo, da vas ne bi stigla patnja na Velikom danu.” (Eš-Šu’ara, 155, 156). I dogovorili su se da kamila ostane među njima i da pase po njihovoj zemlji kako hoće, da navraća na vodu i pije iz bunara u danu koji je za nju određen, a oni bi se u svojim danima opskrbili sa vodom kako bi im bilo dovoljno za taj dan. Navodi se da su pili njeno mlijeko toliko da bi svima bilo dovoljno i zbog toga kaže Allah Uzvišeni: “Neka ona pije u dan određeni, a u poznati dan vi.” Uzvišeni je također rekao: “l upozori ih da će se voda između njih dijeliti. Svakom pojenju pristupiće onaj čiji je red.” (El-Kamer, 28).

Kamila je pila vodu iz bunara jedan dan i ostavljala bi je njima drugi dan, onda bi se voda koju bi popila pretvarala u mlijeko koje bi bilo dovoljno čitavom Salihovom narodu.

Zavjera

Uzvšeni je rekao: “Mi smo poslali kamilu da bismo ih iskušali.” (El-Kamer, 28), odnosno, da bi ih ispitali da li će u nju povjerovati ili zanijekati, a Allah najbolje zna ono što će uraditi. “pa pričekaj ih i budi strpljiv.” (EI­ Kamer, 28), a što bi značilo: Sačekaj da vidiš šta će uraditi i strpljivo podnosi njihove uvrede, a jasna vijest o njihovoj sudbini sigurno će ti doći. I kad im se ovaj hai oduljio, sastale su se glavešine njihove i dogovorili se da ubiju kamilu, kako bi je se oslobodili i imali vodu samo za sebe. Šejtan im je uljepšao njihova djela i ubrzali su kaznu. Uzvišeni kaže: “I zaklaše kamilu i zapovijed Gospodara svoga ne poslušaše, i rekoše: ‘O Salih, učini da nas snađe to čime prijetiš, ako si poslanik.”‘ (EI-E’araf, 77) .

Ibn Džerir, Et-Taberi, EI-Aiusi i drugi učenjaci tefsira su spomenuli dvije žene iz naroda Semudovog. Jedna se zvala Saduk. Bila je bogata i dolazila je iz ugledne porodice. Udala se za čovjeka koji je kasnije primio Islam, pa su se razišli. Pozvala je svog amidžića (koji se zvao Masrea’ ibn Mehredž) i ponudila mu .sebe za uzvrat da zakolje kamilu. Druga se zvala Umejza i bila je starica, nevjernica. Imala je kćerke sa čovjekom koji se zvao Zu’ab ibn Amr i bio je jedan od glavešina. Ponudila je svoje četiri kćerke Kudderu ibn Salifu. [2] Rekla mu je da, ukoliko zakolje kamilu, kao nagradu će dobiti jednu od njenih kćerki, koju on izabere. Pa namjeriše ova dvojica mladića da je zakolju i počeše prizivati pristalice u svom narodu, te im se sedmerica odazvaše tako da ih postade devet. Oni su spomenuti riječima Uzvišenog: ”U gradu je bilo devet osoba koje su po zemlji ne red, nego nered činile.” (En-Neml, 48).

Pozvali su ostatak naroda da zakolju kamilu uljepšavajući mu taj gnusan čin, i oni su mu se odazvali. Tako su se svi uputili da naprave kamili zasjedu. Kad se pojavila Masrea’, koji je bio skriven u zasjedi, odapeo je strijelu koja je probila kost kamiline cjevanice. I došle su žene huškajući narod da ubiju kamilu. Skinule su veo sa svojih lica kako bi ih pridobile. Pretekavši ostale Kudder ibn Salif jako udari kamilu sabljom po nozi da joj se ukaza tetiva iznad pete. Kamila se sruši na zemlju i riknu samo jednom, bolno i jako upozoravajući svoje mladunče. Kudder je ovaj put ubode u grlo i zakla je. Njeno mladunče pobježe i pope se na brdo i riknu tri puta žaleći za majkom. Iz ovog konteksta da se primjetiti da je deva rodila mladunče za vrijeme njenog boravka u narodu Salihovom i ovo je još jedna mu’džiza. Prenosi Abdurrezak od Muamera, a ovaj od onog koji je čuo Hasana da je reklo (mladunče kamile): “Gospodaru moj, gdje mi je majka?” zatim je ušlo u stijenu i nestalo u nju.

Ovo je još jedna mu’džiza i dodaje se ostalim. To mladunče je životinja koja će se pojaviti među ljudima na kraju vremena.

Uzvišeni je rekao: “Ali oni pozvaše jednog od svojih pa se on spremi i prekla je. I kakve su bile kazna Moja i opomene Moje.” (El-Kamer, 29,30).

I Uzvišeni je rekao: “l kad se jedan nesretnik između njih podigao Allahov Poslanik im je doviknuo: Brinite se o Allahovoj kamili i o vremenu kada treba da pije. Ali oni mu nisu povjerovali već su je zaklali i Gospodar njihov ih je zbog grijeha njihovih uništio i do posljednjeg istrijebio ne strahujući zbog toga od odgovornosti.” (Eš­ Šems, 12-15).

Prenosi se od Ammara ibn Jasira da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:”Hoćeš li da ti kažem ko su najnesretniji ljudi?” “Da, svakako” – odgovori. “Dvojica ljudi; jedan od njih dvojice je Uhejmir iz Semuda koji je zaklao devu i onaj koji te udari o Alija ovuda (po tjemenu) tako da ti se smoči ovo (brada)” tako da krv tvoja će teći i natopiti bradu. [3]

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je čuo riku mladunčeta tri puta i znao je da je kamila zaklana. Rekao je: “Živjećete u zemlji svojoj još samo tri dana, to je istinita prijetnja.” (Hud, 65).

Salih je rekao svom narodu nakon što su zaklali kamilu: “Čekajte kaznu nakon tri dana, a to je broj koliko puta je mladunče riknulo.” I dao im je tri nagovještaja:

Prvi dan – lica će im postati žuta,

Drugi dan – lica će im postati crvena i

Treći dan – lica će im postati crna.

Osveta

Poslanik Salih im je rekao: “Uživajte u svojoj zemlji tri dana i poslije toga spustiće se kazna.” I nisu povjerovali. Imam Er-Razi je rekao: “Kada im je Uzvišeni Allah dao roka ta tri dana bilo je to iz milosti prema njima ne bi li povjerovali, jer kada su zaklali devu Salih, alejhis-selam, ih je upozorio spuštanjem kazne.”

Ali su oni ustrajali u svojoj zabludi i bili uporni u svom nevjerstvu te su skovali zavjeru da ubiju Saliha, alejhis­ selam Uzvišeni kaže: “U gradu je bilo devet osoba koje su po zemlji, ne red, nego nered činile. Zakunite se najtežom zakletvom – rekoše – da ćemo noću i njega i njegovu porodicu ubiti, a onda njegovom najbližem srodniku reći: ‘Mi nismo prisustvovali pogibiji porodice njegove i mi zaista istinu govorimo.”‘ (En-Neml, 48,49).

Riječi Uzvišenog: TEKASEMU BILLAHI, znače: rekli su jedni drugima: Zakunite se Allahom.

LENUBEJJITENNEHU VE EHLEHU, odnosno doći ćemo mu iznenada u vrijeme spavanj a i zatim ćemo ubiti njega i njegovu porodicu.

SUMME LENEKULENNE LIVELIJJIHI. Pod pojmom Salihov zaštitnik (velij) podrazumijeva se njegova rodbina.

MA ŠEHIDNA MEHLIKE EHLIHI, odnosno nismo bili prisutni kada je ubijen niti znamo ko ga je ubio i ko je ubio njegovu porodicu.

VE INNA LESADIKUN – mi smo iskreni u onome što govorimo. I kada su krenuli da izvrše zavjeru Allah je na njih poslao kamenje koje ih je potpuno uništilo. Uzvišeni je rekao: “l smišljali su spletke ali smo ih Mi kaznili onda kada se nisu nadali, pa pogledaj kakva je bila posljedica spletkarenja njihova, uništili smo sve i njih i narod njihov. Eno kuća njihovih, puste su zbog nepravde koju su činili – to je zaista pouka narodu koji zna.” (En-Neml, 50-52).

Osvanuo je Semud žutih lica u prvom danu opomene kao što ih je Salih, alejhis-selam, upozorio. A u drugom danu osvanuli su crvenih, a u trećem crnih lica. I kad su treći dan zamrkli govorili su: “Evo prošao je rok!” I kad je sljedeći dan sunce osvanulo stigao je krik sa nebesa, iznad njih i žestoki zemljotres ispod njih. I ispustiše duše i uzdasi nestadoše i umiriše se pokreti, utonuše glasovi i istina se obistini, pa ostadoše u kućama svojim mrtvi nepomični, tijela bez duša i bez pokreta. Kaže Uzvišeni: “Kao da na njoj nikad nisu postojali.” (Hud, 68), odnosno kao da nikad nisu tu boravili u bogatstvu, izobilju i širini. Uzvišeni kaže: ”Semud doista u Gospodara svoga nije vjerovao, daleko neka je Semud.” (Hud, 67). [4] Kaže Uzvišeni: “l zadesi ih strašan potres i oni u zemlji svojoj osvanuše mrtvi, nepomični.” (El-E’araf, 78). Kaže Uzvišeni: “l Semudu smo na pravi put ukazivali, ali njima je bila milija sljepoća od pravog puta pa ih je stigla sramna kazna od munje prema onome kako su zaslužili.” (Fussilet, 17).

I Salih, alejhi selam, je prošao pored njih i kad je vidio šta ih je pogodilo rekao je kao što kaže Uzvišeni : “a on ih je već bio napustio i rekao: O narode moj, prenio sam vam poslanicu Gospodara svoga i opominjao vas, ali vi ne volite one koji opominju.” (El-E’araf, 79). Prenosi se od Ibn Abbasa da je rekao: Kada je Poslanik, sailallahu alejhi ve sellem, prošao dolinom Asfan idući na Hadždž rekao je: “O Ebu Bekre, koja je ovo dolina?” Rekao je: “Dolina Asfan.” Poslanik reče: “Njome su prošli Hud i Salih, alejhis-selam, na devama koje su bile zaularene palminom likom, ogrnuti plaštevima i pokriveni vunenim ogrtačima odazivajući se i hodočašteći Ka’bu.’ [5]

Odlomak iz knjige “Knjiga o zulumćarima” – Sa’d Jusuf Mahmud Ebu Aziz

[1] Mefatihul-gajbi, 18/19.

[2] Kudder ibn Salif – za njega se kazivalo da je sin bludnice, rođen u postelji Salifovoj.

[3] Sahih. Prenosi ga Ibn Ebi Hatim (pogledaj u Sahihul-džami’, pod brojem 2589) i El-Hakim kaže daje vjerodostojnog isnada

[4] Ovo je dova kadera protiv njih.

[5] Ahmedov Musned, 1/232, Ibn Kesir kaže isnad je dobar. (El-Bidajetu ven-Nihajetu, 1/158).

 

 

About lidjan45

Pogledaj takođe

Nema sreće u tuđoj nesreći

Pročitao sam nedavno priču koja me je jako impresionirala. Priča kaže: ”Antropolog je organizirao takmičenje …