Home / Tekst / Verske teme / Odgoj i duhovnost / Mišljenje o drugima

Mišljenje o drugima

U vremenu kada se mnogi brzo mijenjaju i kada su iskušenja svakodnevna i mnogobrojna, nije slučajno da se o drugima gradi ishitreno i neutemeljeno mišljenje. Tom prilikom čovjek može pogriješiti i donijeti pogrešan sud o nekome ili nečemu ili čak to prenijeti drugima i pogrešno se postaviti prema nekome. Sumnjičenje je u osnovi zabranjeno, kao što kaže Allah: “O, vi koji vjerujete, klonite se mnogih sumnjičenja, neka su sumnjičenja, zaista, grijeh.” (El-Hudžurat, 12) O drugim ljudima ne smije se imati loše mišljenje bez jasnog, vidljivog i opravdanog dokaza. Sama priča, rekla-kazala, nije utemeljen dokaz za loše mišljenje o nekome. Gibet – ogovaranje nekoga, strogo je zabranjeno, jer ima za posljedicu, između ostalog, loše mišljenje o nekome, iako se radi o istini, ali koju čovjek ne voli da se spominje u njegovom odsustvu. Isti je slučaj i sa prenošenjem tuđih riječi, što ima za posljedicu izazivanje svađe, netrpeljivosti i neprijateljstva. Još je gore ako se radi o potvori na nekoga o čemu dotična osoba nema pojma. Često se dešava da neodgovorne osobe i tendenciozna sredstva informiranja šire netačne informacije, čime se stječe loše mišljenje o nekome. Na osnovu toga zasniva se stav i ubjeđenje, a onda se radi i djeluje u skladu sa tim. To je veoma podlo od strane onih koji stoje iza toga, jer atakuje na ljudsku čast i dostojanstvo, a ujedno je, itekako, i opasno, jer širi mržnju i podstiče nepravdu prema onima koji su nevini. Zato je obaveza da se informacije provjere kada dolaze iz nepouzdanih izvora. O tome je rekao Uzvišeni Allah: “O, vi koji vjerujete, ako vam nekakav grješnik donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onog što ste učinili pokajete.” (El-Hudžurat, 6)

Musliman se ne smije baviti sumnjivim stvarima kako ne bi bio povod da drugi o njemu pomisle nešto loše i na taj način se prema njemu ogriješe. Družiti se sa sumnjivim osobama, otvarati stranice koje su sumnjive, kontaktirati sa lošim osobama, odlaziti na sumnjiva mjesta, upuštati se u poslove koji nisu sigurni i čisti, govoriti stvari koje su neprovjerene i prenositi ih drugima, sve ovo i slično može biti uzrokom da ljudi počnu sumnjati u nekoga, a takav snosi dio grijeha i tereta zato što je prouzrokovao da neko zbog njegovih postupaka upadne u grijeh. Što se tiče otvorenih grješnika, prijestupnika i razvratnika, oni su na temelju svojih nedjela zaslužili da se o njima ima loše mišljenje. Na takve treba upozoravati, pogotovo ako njihovo zlo obuhvata širu ljudsku zajednicu.

Kada u ljudskom srcu preovlada neosnovano loše mišljenje o drugima, onda se to pokazuje na riječima i u djelima, pa se nadijevaju loša imena i izruguje sa drugima, i ogovaraju se. Loše mišljenje i sumnjičenje proističu iz pakosti, zavisti i zlobe. Nama je zabranjeno da govorimo o onome što ne znamo, jer će se za to odgovarati. Kaže Uzvišeni: “Ne govori ono što ne znaš! I sluh, i vid, i razum – za sve to će se, zaista, odgovarati…” (El-Isra, 36) Kada se donosi sud o nekome, onda se moraju poznavati ljudi, događaji i prilike, kao i propisi vjere da bi sud bio ispravan i pravedan. Ishitreno donositi zaključak o nekome i nečemu, uzrok je nepravde i neistine, što može imati nesagledive posljedice.

Za razliku od lošeg mišljenja, vjernik treba posjedovati pronicljivost kojom će svoju dušu pročistiti od grijeha i niskosti i približiti se Uzvišenom Allahu. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Rekao je Allah: ‘Ko se neprijateljski ponese prema Mome prijatelju, Ja mu objavljujem rat. Ničim dražim Mi se Moj rob ne može približiti od onoga što sam mu učinio obaveznim. Moj rob neprestano mi se približava dobrovoljnim ibadetima sve dok ga ne zavolim, pa kada ga zavolim, postanem njegov sluh kojim sluša, i njegov vid kojim gleda, i njegova ruka kojom dohvaća, i njegova noga kojom hoda. Ako od Mene nešto traži, sigurno ću mu dati, a ako od Mene zaštitu traži, sigurno ću mu je pružiti.’”(Buhari)

Bogobojaznost je, sa Allahovom pomoći, uzrok sposobnosti rastavljanja istine od neistine, kao što kaže Uzvišeni Allah: “O, vi koji vjerujete, ako se budete Allaha bojali, On će vam ono što istinu od neistine razdvaja dati i preko ružnih postupaka vaših će preći i oprostiti vam. A Allahova je dobrota neizmjerna.” (El-Enfal, 29) To obuhvata postojanost srca, snagu unutarnjeg uviđanja i uputu pomoću koje se raspoznaje istina od neistine. A bogobojaznost se ogleda u skrušenosti srca pred veličinom Uzvišenog Gospodara i poniznosti i poslušnosti Njemu, kloneći se zabrana i nastojeći postići Njegovo zadovoljstvo. Mnoga loša mišljenja su grijeh koji zacrnjuje ljudsko srce i sprečava pokornost Uzvišenom i olakšava griješenje. Loše mišljenje je uzrok istraživanja nedostataka drugih, što ima za posljedicu nered među ljudima, smutnju, netrpeljivost, nejedinstvo i slabost.

Neki je čovjek upitao Ibrahima b. Edhema, poznatog pobožnjaka, Allah mu se smilovao: “Uzvišeni Allah kaže: ‘Molite Me, Ja ću vam se odazvati!’ (Gafir, 60) O čemu se radi, mi molimo, ali nam se ne uslišava?” Na to mu Ibrahim reče: “To je zbog pet stvari: spoznali ste Allaha, a dužnosti prema Njemu ne izvršavate, učite Kur’an, a ne postupate u skladu sa njegovim smjernicama, i rekli ste da volite Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a napustili ste njegovu praksu – sunnet, i govorite da proklinjete Iblisa, a poslušni ste mu, i zapostavili ste svoje nedostatke, a zabavili ste se nedostacima drugih.” (Džamiu bejanil-ilmi ve fadlihi)

Da nas Uzvišeni Allah učini Svojim pokornim robovima koji se klone sumnjičenja i neosnovanog lošeg mišljenja i koji su Mu predani! Amin!

Preuzeto sa portala el- Asr

hfz. mr. Muhammed Fadil Porča

About Marina Paljusevic

Pogledaj takođe

Koga uzeti za prijatelja

Islam veoma brižno i pažljivo gleda na biranje prisnog prijatelja zato što druženje ima veliki …