Home / Tekst / Verske teme / Hadis (Muhammedovi, mir nad njim, citati) / Kako osjetiti slast vjerovanja

Kako osjetiti slast vjerovanja

Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kod koga se nađe troje, osjetit će slast vjerovanja: da su mu Allah i Njegov Poslanik draži od svih drugih, da voli čovjeka samo u ime Allaha, i da mrzi povratak u nevjerstvo, nakon što ga je Allah izbavio iz njega, kao što mrzi da bude bačen u vatru.” (Buhari i Muslim)

Prenosilac hadisa

Enes b. Malik b. Nadir b. Damdam el-Ensari, Ebu Hamza i Ebu Sumama el-Medeni, bio je drug i sluga Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učinio hidžru u Medinu, imao je deset godina. Kada je Enes b. Malik bio mali, njegova majka Ummu Sulejm, radijallahu anha, dovela ga je kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla: “O Allahov Poslaniče, moli Allaha za malog Enesa!” Tada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allahu moj, povećaj mu imetak i potomstvo i uvedi ga u Džennet!” Enes, radijallahu anhu, govorio je: “Doživio sam da se ostvari prvo dvoje, a nadam se da ću doživjeti i treće.”

Služio je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sve vrijeme njegovog života u Medini, tj. deset godina.

Namaz koji je klanjao Enes b. Malik najviše je nalikovao na namaz Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže Ebu Hurejra, radijallahu anhu. Sumama kaže: “Klanjao bi i dugo se zadržavao na kijamu sve dok mu pete ne bi popucale od stajanja.”

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, vodio je brigu o Enesu, odgajao ga i šalio se s njim. Zvao ga je “Vlasnik dva uha”. Poveo ga je sa sobom na Bedr iako je bio dječačić. Borio se uz Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u osam bitaka.

Jedan je od šesterice ashaba koji najviše prenose hadisa od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tako da je on prenio 2.286 hadisa.

Nakon smrti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za vrijeme hilafeta Omera b. Hattaba, radijallahu anhu, nastanio se u Basri, i on je posljednji ashab koji je preselio u Basri. Na ahiret je preselio 93. h. g. u 103. godini života, Allah da bude zadovoljan njime. (Vidjeti: Hafiz Ibn Hadžer, Tehzibut-tehzibEl-Isaba; Zehebi, Sijeru a’lamin-nubela; Ebu Kasim Begavi, Džadijat; Ibn Esir, Usdul-gaba)

Izvod hadisa

Hadis bilježe: Buhari, br. 16; Muslim, br. 163; Ahmed, 12002; Tirmizi, br. 2833; Nesai, br. 5005; Ibn Madža, br. 4169; Ibn Hibban, br. 238; Bejheki, Šuabul-iman, br. 1623; Ebu Ja’la, br. 3000; Abdurrezzak, br. 20320; Taberani, Mudžemul-evsat, br. 2540; Tajalisi, Musned, br. 1959.

 

Važnost hadisa

Imam Nevevi, rahimehullahu teala, rekao je: “Ovo je veličanstveni hadis i jedna je od velikih osnova islama.” (Šerh Sahihi Muslim) Hadis nam pojašnjava koje su osobine, između ostalih, potrebne vjerniku kako bi osjetio ljepotu svoje vjere.

Pojašnjenje riječi u hadisu

kod koga se nađe troje – tj. ko kod sebe objedini ove tri osobine.

osjetit će slast vjerovanja – tj. osjetit će ljepotu vjere, uživat će u njoj, prsa će mu biti prostrana za islamske propise, bit će zadovoljan Allahovom odredbom, pribjegavat će samo Allahu, pred Njim skrušen i ponizan biti, veličati Allahove propise, dati prednost pokornosti Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nad dunjalučkim prohtjevima.

Komentar hadisa

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u ovome hadisu obavještava nas o jednoj posebnoj dunjalučkoj blagodati – ljepoti i slasti vjere, koja se ogleda u prostranosti prsa za islam i islamske propise, uživanje u pokornosti Allahu i obavljanje ibadeta samo Njemu, strpljivo i zadovoljno podnošenje Allahove odredbe i svega što Allah voli i čime je zadovoljan.

Ovo je nešto što svi priželjkujemo, ali je isto tako ovo nešto što se ne postiže tako lahko i ne nalazi se kod svakog vjernika. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u ovom hadisu podučava nas kako postići ovu posebnu Allahovu blagodat.

● Allah i Njegov Poslanik na prvom mjestu. Prva i najvažnija osobina na osnovu koje se postiže slast vjere jeste da nam Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, budu najdraži od svega, odnosno da Allaha i Allahovog Poslanika volimo više od svih: svoje porodice, svojih roditelja, od sebe samih, više od svog imetka i svega drugog. Uzvišeni Allah je naš Gospodar. On nas je stvorio, On nas hrani, On nam ukazuje brojne Svoje blagodati. On nam je poslao Svoga poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji nam je pojasnio pravi put od zablude, uputu od stranputice, time nas uputio do vječnog Dženneta i udaljio od vječne Vatre. Zato najviše volimo Uzvišenog Allaha. Ljubav prema Njemu iziskuje od nas da volimo i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer Svevišnji kaže: “Reci: ‘Ako Allaha volite, onda mene slijedite, pa će i Allah vas zavoljeti i grijehe vam oprostiti.’” (Alu Imran, 31)

Onaj koji istinski i iskreno voli Allaha, taj voli i sve što dolazi od Njega. Tako volimo: namaz, post, udjeljivanje sadake, zikr, dovu, učenje Kur’ana. Volimo sve što voli Allah i čime je zadovoljan, i u svemu tome ustrajavamo. Kada se pred nama nađe Allahova naredba i naredba bilo koga od stvorenja, uvijek i uvijek dajemo prednost Allahovoj naredbi, bez imalo oklijevanja. Sve su to pokazatelji naše iskrene ljubavi prema Allahu.

I ljubav prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ima svoje pokazatelje, a neki od njih su: da vjerujemo u njega i sve sa čime je došao, da radimo ono što nam je naredio i da se ostavimo onoga što nam je zabranio, da priželjkujemo da ga vidimo, da pomažemo i širimo njegov sunnet, da mnogo donosimo salavate na njega, da se odlikujemo njegovim moralom i ponašanjem, da iščitavamo njegov životopis, da volimo njegove drugove i sve one koje je i on volio.

● Voljeti druge samo radi Uzvišenog Allaha. Postoji nekoliko vrsta ljubavi koje se mogu naći kod osobe:

– Prirodna, urođena ljubav, tj. ljubav koja je svojstvena svim ljudima, poput ljubavi prema roditeljima, djeci, porodici i sl. Ništa sporno nema u ovoj vrsti ljubavi, niti ima išta sporno iz onoga što proizlazi iz te ljubavi, a to je da vjernik ide u potragu za opskrbom, radi i zarađuje, trudi se, zalaže i umara da bi svojoj porodici olakšao život i ispunio njihove dunjalučke potrebe.

– Ljubav iz koristi, koja se ogleda u tome da čovjek voli nekog zato što mu je bio od koristi, svejedno vjerske ili dunjalučke koristi. I ovakva vrsta ljubavi je dozvoljena i u njoj nema ništa sporno.

– Vjerska ljubav, koja se ogleda u tome da čovjek voli drugu osobu zbog njene vjere, njenog ibadeta, njene bogobojaznosti, ustrajnosti u čvrstom pridržavanju Allahove vjere, iako ti ta osoba ništa nije koristila ni u tvojoj vjeri ni u tvome dunjaluku, ništa ti nije dala za poklon, niti se za tebe negdje zauzimala, nije te podučila nečemu i sl. Međutim, vidio si da je ta osoba vjernik, da čuva svih pet namaza, da se na njoj primijeti islamski odgoj, da uči vjeru, slijedi Kur’an i sunnet i udaljava se od novotarija u vjeri i sumnjivih radnji i drugog, pa je voliš samo zbog toga. To je vjerska ljubav. Kao što kaže Jahja b. Muaz, rahimehullahu teala: “Suština ljubavi u ime Allaha jeste da se ona ne povećava sa ukazanim dobrom, niti se smanjuje sa uskraćivanjem dobra.” (Vidjeti: Ibn Hadžer, Fethul-Bari; Munavi, Fejdul-Kadir) I ova ljubav, kao što je razlog doživljavanja slasti imana, isto tako je i razlog postizanja hlada na Sudnjem danu, kako se navodi u hadisu: “Sedmericu će Allah staviti u Svoj hlad na Sudnjem danu kada neće biti drugog hlada osim Njegovog: pravednog vladara, mladića koji je odrastao u pokornosti Allahu, čovjeka čije je srce vezano za džamiju, dva čovjeka koja su se voljela samo u ime Allaha, sastajali su se radi Njega i rastajali radi Njega, čovjeka kojeg je ugledna i lijepa žena pozvala na nemoral pa je rekao: ‘Ja se doista bojim Allaha’, čovjeka koji je udjeljivao pa je skrivao milostinju toliko da njegova ljevica nije znala šta je udijelila desnica, i čovjeka koji se sjetio Allaha u samoći pa su mu oči zasuzile.” (Buhari i Muslim) U hadisu se kaže da su se ova dva vjernika sastajala u ime Allaha, voleći se u Njegovo ime, i rastajali se u ime Njegovo, tj. obostrano su jedan drugoga voljeli samo radi Uzvišenog Allaha.

Dakle, ovo je ta ljubav koja se traži u hadisu Enesa b. Malika, radijallahu anhu, kako bismo osjetili slast imana, da volimo drugu osobu samo radi Allaha, jer i takvu osobu Allah voli. Takva osoba je pokorna Njemu.

Kao što ljubav iz koristi, ljubav radi dunjaluka, uvećava tvoj dunjaluk, isto tako i ova ljubav radi Allaha neminovno povećava tvoj iman, zato se uz ovu ljubav i osjeća slast imana.

Kada takvu osobu voliš, nastojat ćeš da budeš kao i ona, da je slijediš u dobru. Voliš je zato što uči Kur’an, pa ćeš i ti nastojati da učiš Kur’an. Voliš takvu osobu jer je lijepog morala, pa ćeš i ti nastojati da uljepšaš svoj moral. Voliš je što udjeljuje svoj imetak na Allahovom putu, pa ćeš i ti nastojati da udijeliš iz svoga imetka. Voliš je što savjetuje, naređuje dobro i zabranjuje zlo, pa ćeš i ti nastojati da budeš takav. Voliš je iskreno radi Allaha, te nastojiš je i slijediti u pokornosti Allahu.

● Prezirati povratak u nevjerstvo. Uzvišeni Allah uputio te i podario da vjeruješ u Njega, sačuvao te nevjerstva, učvrstio te u pokornosti Njemu, uputio te na ispravno znanje, uputio te na Kur’an i sunnet, pa zbog svega toga prezireš nevjerstvo, i prezireš zabludu nakon upute, grijeh nakon pokornosti, posustajanje nakon ustrajnosti, neznanje i lutanje u njemu nakon znanja i smirenosti srca u njemu. Prezireš sve što prezire i Uzvišeni Allah, i udaljavaš se od svega toga, ne primičeš se i ne posežeš za tim, pa makar bio i uznemiravan zbog toga, kažnjavan, mučen i ubijen. Strpljiv si u vjeri, strpljiv si na istini, te prezireš nevjerstvo, pa makar zbog toga i bio ubijen, bačen i spaljen u vatri.

Takođe, prezireš grijehe, makar te duša i podsticala na njih, duši se to dopadalo i htjela da uživa u tome. Međutim, ti znaš da to Allah prezire, da je to Allah zabranio, pa kažeš: “Moj Gospodar to prezire i ja to prezirem i neću se približiti tome, makar moja duša izgarala za tim.” Stoga, prezireš umišljenost i samodopadanje! Prezireš uzdizanje nad drugima i oholost! Prezireš razvrat i nemoral! Prezireš alkohol i sva opojna pića! Prezireš muziku! Prezireš razvratne slike i časopise! Prezireš pogled u ženu kojoj nisi mahrem! Prezireš sve što Allah prezire i što izaziva Njegovu srdžbu, pa makar to mnogi voljeli. Ovo je znak da voliš Allahovu vjeru i da si sretan što pripadaš takvoj vjeri, uživaš u njoj!

Pouke i poruke hadisa

● Hadis ukazuje na to da iman – vjerovanje ima svoju slast. Ovu slast zasigurno osjeća i doživljava svaki iskreni vjernik i Allahov pokorni rob.

● Hadis nas samim tim podstiče na to da preispitujemo svoje srce, da li osjećamo slast imana.

● Hadis nam govori da su djela srca izuzetno vrijedna i da su dio imana, jer se u hadisu spominje ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku, također iskrena ljubav prema bratu muslimanu, kao i preziranje nevjerstva. Sve su to djela srca, tj. sve se to dešava u srcu vjernika, a zatim iz njega prenosi na cijelo tijelo.

● Hadis ukazuje na važnost ove tri osobine, jer se njima postiže slast imana. Stoga je na vjerniku da se maksimalno upozna sa spomenutim osobinama.

● Hadis pojašnjava da je obaveza dati prednost Allahu i Njegovom Poslaniku nad svima ostalima.

● Najviše se voli Uzvišeni Allah, zatim Njegov Poslanik, a onda ostali ljudi, odnosno i Poslanik i svi drugi se vole radi Allaha.

● Iskazivanje ljubavi prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, rezultat je iskazivanja ljubavi prema Allahu.

● Hadis ukazuje na to da je voljeti vjeru i vjernike radi njihove vjere jedan od posebnih znakova imana.

● Nije dozvoljeno nikoga voljeti kao što se Allah voli.

● Hadis podstiče na ustrajnost u Allahovoj vjeri, pa makar bili i iskušavani i kažnjavani zbog toga.

● Hadis nas podstiče da preziremo sve što Allah prezire.

Izvor: el-asr.com

 

About anes

Pogledaj takođe

Primjer Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem., skrušenosti u namazu

Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Najgori kradljivci su kradljivci (koji kradu) od (svoga) namaza.” Ashabi …