Home / Tekst / Verske teme / Akida (Verovanje) / Izvori islamskog vjerovanja (akide)

Izvori islamskog vjerovanja (akide)

Muslimani prvih generacija vjerovanje su crpili isključivo i samo iz Objave, tj. iz Kur’ana i Sunneta, i u tome ih u potpunosti slijede pripadnici sunneta i zajednice (ehli-sunnet vel-džema’ah). Uzvišeni Allah kaže: „Doista ovaj Kur’an vodi jedinom ispravnom putu.“ (El-Isra, 9.)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ostavljam vam dvije stvari, i nećete zalutati sve dok se njih budete držali: Allahovu Knjigu i sunnet Njegova Poslanika.“ (Hakim, 1/171) Također kaže: „Ostavio sam vas ja jasnom putu, čija je noć jasna kao dan, sa tog puta neće skrenuti osim onaj ko je propao.“ (Ibn Madže, br. 43)

Ashabi i oni koji ih danas slijede čvrsto su vjerovali i vjeruju da neće biti na Istini, te da neće postići Allahovo zadovoljstvo, niti ulazak u Džennet, kao ni spas od Vatre, osim čvrstim slijeđenjem Kur’ana i Sunneta, i čvrstom vjerom u Allahove riječi: „To su Allahovi propisi. Onoga ko se pokorava Allahu i Poslaniku Njegovu – On će uvesti u džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, u kojima će vječno ostati, i to je uspjeh veliki.

A onoga ko se bude protiv Allaha i Poslanika Njegova dizao i preko granica Njegovih propisa prelazio – On će u Vatru baciti, u kojoj će vječno ostati; njega čeka sramna patnja.“ (En-Nisa, 13-14.)

Isto tako čvrsto vjeruju i u riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Svi moji sljedbenici će ući u Džennet, osim onih koji to odbiju.“ Ashabi su tada začuđeno upitali Poslanika: „A ko su ti koji će odbiti, o Poslaniče?“ On odgovori: „Ko mi se bude pokoravao, ući će u Džennet, a ko mi se ne bude pokoravao, taj je odbio ući u Džennet.” (Buhari, br. 7280)

Isto tako, čvrsto su vjerovali u Allahove riječi da je upotpunio i usavršio vjeru, i da je sve što čovjeku treba, od vjerovanja i ubjeđenja, objašnjeno u Kur’anu i Sunnetu. Uzvišeni Allah je rekao: „Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.“ (El-Maida, 3.)

Zatim su vjerovali da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dostavio i objasnio sve što mu je došlo od Allaha, i da je ukazao na svako dobro koje je potrebno njegovom ummetu, te da je ukazao i upozorio na svako zlo koje je opasnost za njegov ummet, čvrsto vjerujući da je Sunnet objava od Allaha. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “I zaista sam vam donio Knjigu (Objavu) i nešto slično njoj (Sunnet).”  (Ahmed, 17174.)

I zato je Uzvišeni Allah naredio muslimanima da uzmu ono sto im je dao (donio) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazavši: „Ono što vam Poslanik da, to uzmite, a ono što vam zabrani, ostavite.“ (El-Hašr, 7.)

Imajući u vidu navedeno, postavlja se pitanje da li će razuman čovjek, koji je prijatelj sam sebi, zanemariti Kur’an i Sunnet i uzimati vjeru iz nekih drugih izvora poput običaja, razuma, strasti, orijentalista, kešfa (otkrovenja), zevka (duhovnog iskustva), tzv. nepogrješivih imama, i drugih izvora koje koriste zabludjele sekte u islamu.

Govoreći o prvim generacijama, Ibn Tejmijje veli: „Jedna od najvećih blagodati koju im je Allah dao jeste pridržavanje Kur’ana i Sunneta.

Među ashabima i onima koji su ih u dobru slijedili jednoglasan stav je bio da se ne prihvata mišljenje onoga ko se Kur’anu suprotstavlja svojim mišljenjem, nekim duhovnim iskustvom (zevk), razumskim zaključkom, analogijom, ili pak ekstazom (el-vedžd).

Od njih je jasnim i kategoričkim dokazima potvrđeno da je Poslanik dostavio uputu i istinitu vjeru i da Kur’an vodi jedinom ispravnom putu.“ (Medžmu’ul-fetava, 13/28.)

Pojašnjavajući važnost ovoga, veli: „Razlika između Istine i neistine, upute i zablude, Pravog puta i stranputice, puta sreće i nesreće, uspjeha i propasti, pravi se tako da se ono što je Allah objavio Poslaniku smatra istinom koju je obaveza slijediti.

Na takav način se spoznaje i razlikuje Istina od neistine, postiže uputa, znanje, vjerovanje i potvrđuje istinitost toga.

Svaki drugi govor stavlja se na ovu vagu, pa ako se slaže sa tim, smatra se Istinom, a ako mu se suprotstavi, smatra se neistinom.“ (Medžmu’ul-fetava, 13/135-136.)

Odlomak iz djela Vjerovanje Bošnjaka između ispravnog i pogrešnog – mr. Jakub Alagić

Knjiga prva: Menhedž

About pozivistine

Pogledaj takođe

Pravac (menhedž) selefa (prvih generacija) u vjerovanju

Pravac prvih generacija u vjerovanju može se objasniti kroz sljedeće tačke: Uvažavanje i poštivanje (uzdizanje …