Home / Tekst / Verske teme / Odgoj i duhovnost / Adabi savjetovanja

Adabi savjetovanja

Da je savjetovanje davno izašlo iz okvira adaba i postizanja istinske želje i cilja samim savjetovanjem, najbolje nam pokazuje “savjetovanje” po društvenim mrežama, u vidu statusa i sl., gdje ima svega, a najmanje iskrenog, istinskog i bratskog savjetovanja, koje bi trebalo da ima za cilj da onaj kome se savjet upućuje bude bolji, ako radi nešto pogrešno, da ispravi, ili ako ima neke propuste, da ih popravi. U ovom tekstu govorimo o principima savjetovanja kada se savjet upućuje osobi imenom i prezimenom, jer opće savjetovanje s ciljem edukacije i širenja dobra među ljudima nije isto kao i individualno savjetovanje koje ima svoj povod i razlog.

Savjetovanje – praksa svih vjerovjesnika

Svi poslanici i vjerovjesnici savjetovali su svoje bližnje i svoje narode kojima su bili poslani. U Svojoj časnoj Knjizi Allah, dželle šanuhu, govoreći o Nuhu, alejhis-selam, kaže: “… poslanice Gospodara svoga vam dostavljam i savjete vam upućujem…” (El-A’raf, 62) Govoreći o Hudu, alejhis-selam, Allah, dželle šanuhu, rekao je: “Dostavljam vam poslanice Gospodara svoga i ja sam vam iskreni savjetnik.” (El-A’raf, 68). Ovi ajeti govore o vrijednosti i važnosti samog savjetovanja među muslimanima. Abdullah b. Mubarek upitan je koje je djelo najvrednije, pa je odgovorio: “Savjetovanje radi Allaha, dželle šanuhu.”

Islamski učenjaci savjetovanje su smatrali obavezom, a razišli su se u pogledu toga da li je savjetovanje individualna obaveza svakog muslimana ili je kolektivna obaveza jednog određenog dijela muslimana.


Principi koji su nužni da bi savjetovanje bilo valjano

U narednim redovima spomenut ćemo najvažnije principe kojih se trebamo pridržavati prilikom savjetovanja:

● Iskrenost, bez koje Uzvišeni Gospodar neće primiti nijedno dobro djelo kojim se želi nagrada kod Allaha, dželle šanuhu. Ono što najviše utječe na prihvatanje savjeta, što razmekšava srce da prihvati savjet, upravo je iskrenost. Djelo koje bude urađeno radi Allaha i iz želje za nagradom Gospodara, to je trajno i u tome Allah, posebno, dadne bereket i blagoslov. Opisujući situaciju kada nastane nesporazum među supružnicima, pa budu željeli popraviti svoj međubračni odnos, Allah, dželle šanuhu, kaže: “Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti.” (En-Nisa, 35) Komentirajući ovaj kur’anski ajet, imam Kurtubi u svom tefsiru je rekao: “Uzvišeni Allah učinio je iskren nijjet uzrokom pomirenja među supružnicima.”

● Onaj koji savjetuje najpreči je da taj savjet primijeni kod sebe. Uzvišeni Allah kaže: “O vjernici, zašto jedno govorite, a drugo radite? O kako je Allahu mrsko kad govorite riječi koje djela ne prate.” (Es-Saff, 2–3) Onaj koji savjetuje ljude i dobru ih poziva, prije nego što pozove ljude svojim riječima, treba ih pozvati svojim djelima.

● Pored iskrenosti i praktične primjene savjeta u životu, onaj koji savjetuje mora voditi računa o mjestu i ambijentu, tj. da onaj koga savjetuje ne bude zaposlen nekim poslom zbog kojeg nije u stanju da sasluša savjet ili je u nekim ličnim problemima koji su prepreka između njega i onoga koji želi uputiti savjet. Zaista je besmisleno savjetovati bilo koga ko je u nekoj potrebi ili problemu. Vrlo dobro nam je poznat primjer beduina koji je došao i pomokrio se u džamiji Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i tek kada je završio sa fiziološkom potrebom, riješio svoj problem, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poziva ga sebi, savjetuje i taj beduin prihvata savjet.

● Savjetovanje mora biti u tajnosti, daleko od očiju i ušiju ljudi. Imam Šafija, rahimehullah, rekao je: “Uputi mi svoj savjet u samoći – kloni se savjetovanja u javnosti, zaista je javno savjetovanje vid grđenja koje ne želim čuti.” Fudajl, rahimehullah, rekao je: “Vjernik skriva mahane i savjetuje, a razvratnik razotkriva i ruži.” Kamo sreće da su mnoga “savjetovanja” bila u četiri oka, tajno i daleko od neukih i neodgojenih ljudi, koji su se hranili tim “savjetovanjima”, iskoristili i dali sebi za pravo da komentiraju stvari kojima nisu dorasli, obezvređuju muslimane pa i one učene, narušavaju njihovu čast i ugled. Često javno “savjetovanje” otvara vrata smutnje, unosi razdor među obične muslimane, udaljava srca savjetnika i onih kojima se upućuje savjet, tako da savjetovanje izgubi svaki mogući smisao.

● Poznavanje tematike i propisa oblasti iz koje se želi savjetovati obaveza je svakom ko želi da savjetuje. Onaj koji savjetuje mora znati tačan stav islama o nekom pitanju kada želi da savjetuje, kako bi onaj koga savjetuje dobio jasnu sliku i ispravnu percepciju propisa, tj. da li je dotična stvar halal, vadžib ili mustehab, ili pak haram ili mekruh. Kada su u pitanju propisi oko kojih ulema ima podijeljeno mišljenje, onda se tu, zaista, mora biti širokogrudan, tolerantan i uvažiti različitost mišljenja. Naše čestite generacije govorile su da, ako imamo različito mišljenje u nekom pitanju, to ne smije biti razlogom razjedinjenosti naših srca.

● Mudrost je veliki dar od Gospodara i, doista, ko bude obdaren mudrošću, dato mu je veliko dobro. Ovo je možda i najvažnija stvar u samom savjetovanju. Uzvišeni Gospodar naredio je svom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da bude mudar i blag prilikom savjetovanja i pozivanja ljudi. Uzvišeni je rekao: “Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj” (En-Nahl, 125);“Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati.” (El-Fussilet, 34) Mudrost je nešto što dolazi vremenom i iskustvom. Jako je bitno znati dozirati količinu savjeta, pronaći najljepši način, najbolje vrijeme, a sve to upravo je vezano za mudrost.

● Cilj savjetovanja ne smije biti potcjenjivanje onoga kome se savjet upućuje i njegovo prozivanje. Važno je pokazati da je cilj samog savjetovanja želja za dobrom koje mu se želi, iskrena ljubav prema njemu, da bude bolji i da savjetnik ne želi nikakvu materijalnu korist ili zahvalnost od ljudi. Kada je to namjera, onda neće biti omalovažavanja časti onoga kome se savjet upućuje, ponižavanja njegove ličnosti, uzdizanja nad njim pokazujući mu njegove mahane i nedostatke. Mudri Lukman, savjetujući svoga sina, rekao je: “I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog” (Lukman, 18). Onaj koji savjetuje ne smije dozvoliti da oholost nadvlada njegovu iskrenost u savjetovanju, gledajući druge sa visine, umišljajući sebi da je samo on na ispravnom putu, da je njegovo mišljenje jedino ispravno mišljenje.

Ovo su neki od adaba i principa koji su važni i neophodni da se primijene prilikom savjetovanja kako bi savjet bio učinkovitiji, korisniji i prihvaćeniji kod onih kojima se upućuje. Islam nas upućuje najljepšem moralu i ponašanju u svim situacijama, a posebno kada se radi o osjetljivim stvarima, poput savjetovanja, da ne bismo povrijedili tuđe osjećaje, omalovažili nečiju čast i ličnost te na taj način izazvali kontraefekat i loše prezentirali islam i vjeru kojoj savjetom pozivamo.

 

Časopis: El-asr
Nevad Alijagić, prof.

About Islam

Pogledaj takođe

Prava žene u Islamu

Prava žene u Islamu Nema sumnje da žena čini pola društva i da ona rađa …