7. Stepeni imana i propis riječi: “Ja sam, inšallah, vjernik”

• U općem smislu, iman predstavlja iskreno potvrđivanje i prihvatanje svih šerijatskih postavki i principa. Izvršavanjem strogih islamskih dužnosti i ostalih naredbi, tj. farzova i vadžiba, te izbjegavanjem velikih grijeha i svih zabranjenih djela, tj. harama, čovjekov iman dostiže stepen minimalnog neophodnog imana kojim se ubraja u vjernike. Ukoliko pored izvršavanja strogih dužnosti i ostavljanja strogih zabrana čovjek bude činio i mendube – pohvalne i poželjne radnje, klonio se mekruha – pokuđenih radnji, i iz predostrožnosti i straha za svoj iman izbjegavao sve vrste šubhi – sumnjivih stvari i nedoumica, tada njegov iman dostiže stepen potpunog imana.

• Činjenjem dobrih i bogougodnih djela, bilo da se radi o djelima srca, jezika ili ostalih dijelova tijela, iman se povećava, dok se činjenjem grijeha, bez obzira radilo se o grijesima srca, jezika ili ostalih dijelova tijela, iman smanjuje. Shodno tome, postoji više stepena imana.

Prvi: Temeljni ili osnovni iman. Ovaj stepen imana garantira čovjeku koji ga posjeduje da neće vječno ostati u džehennemskoj vatri (pod pretpostavkom da u nju uđe). U najužem smislu, ovaj stepen imana podrazumijeva da njegov nosilac sve vrste ibadeta čini isključivo Uzvišenom Allahu i nikome osim Njemu, da se samo Njemu bespogovorno pokorava, da samo Njemu bude bespogovorno poslušan, i da se, kada je riječ o obligatnim naredbama ili strogim zabranama, za mjerodavno uzima samo ono što je Uzvišeni Allah objavio. Međutim, ova osoba, ponekad izostavi neke od strogih naredbi ili učini neka od zlih i loših djela pa je zovemo zalimun li nefsihi –  onaj ko je sam sebi nasilje i nepravdu učinio, ali i pored toga, ostaje na ovom stepenu imana i to sve dok ne učini neko djelo koje se smatra djelom nevjerstva, tj. djelom koje u potpunosti poništava iman.

Drugi: Obligatni iman. Ovaj stepen imana garantira čovjeku koji ga posjeduje da nikako neće ući u džehennemsku vatru. Obligatni iman svakako podrazumijeva prethodni stepen, međutim, on je opširniji i podrobniji u smislu da onaj ko ga posjeduje praktično izvršava stroge naredbe i izbjegava stroge zabrane. U tom slučaju radi se o minimalnom vidu potpunog obligatnog imana, a oni koji su na njegovom stepenu opet se međusobno razlikuju po vrijednosti. Ovakvi će se od samog početka nastaniti u Džennetu i zasigurno nikada niko od njih neće ući u Vatru. Kada je u pitanju osoba koja nije dostigla stepen obligatnog imana, to nužno ne znači da se kod nje poništava i temeljni ili osnovni iman.

Treći: Potpuni iman. Ovo je najveći stepen imana. Ovaj iman uzdiže osobu koja ga posjeduje na visoke stepene u Džennetu. Da bi čovjek dostigao najveći stepen imana, svakako već mora biti na stepenu obligatnog imana, a potom ga prevazići činjenjem mnogih dobrovoljnih djela – mustehaba i izbjegavanjem pokuđenih djela – mekruha. Onaj ko je na ovom stepenu imana zove se sabikun bil-hajrati –  onaj koji prednjači u činjenju dobra, i tako se podiže na najveće stepene u Džennetu.

Na sva tri spomenuta stepena imana ukazuju riječi Uzvišenog Allaha: “Mi ćemo učiniti da Knjigu poslije naslijede oni Naši robovi koje Mi izaberemo; bit će onih koji će prema sebi nasilje činiti, i bit će onih umjerenih (koji su izmiješali dobra i loša djela), i bit će i onih koji će, Allahovom voljom, u dobrim djelima prednjačiti…” (Fatir, 32). Ove tri kategorije zovemo: (1) musliman – onaj ko je na stepenu temeljnog ili osnovnog imana, (2) mu’min – onaj ko je na stepenu obligatnog imana i (3) muhsin – onaj ko je na stepenu potpunog imana.

Dodatak:

• El-istisnā – izuzimanje, izdvajanje u imanu znači kazati: “Ja sam, ako Bog da/inšallah, vjernik.”

• Ukoliko je riječ o drugom stepenu imana koji smo spomenuli, tj. o obligatnom imanu, većina sljedbenika sunneta smatra dozvoljenim el-istisna, odnosno da čovjek iz bogobojaznosti i bježeći od samohvale kaže: “Ja sam, ako Bog da, vjernik”. S druge strane, ukoliko se radi o prvom stepenu imana, tj. o osnovnom imanu, i ukoliko čovjek riječi “ja sam, ako Bog da, vjernik” izgovara sumnjajući u svoje vjerovanje, u tom slučaju sljedbenici sunneta smatraju zabranjenim izuzimanje u imanu – el-istisnā.

Odlomak iz knjige “Sažeti prikaz islamskog vjerovanja” – dr. Muhammed Jusri

Prijevod i komentar: Amir Durmić, prof.