Home / Tekst / Verske teme / Akida (Verovanje) / 31. Postupci koji u potpunosti poništavaju iman i njihova podjela

31. Postupci koji u potpunosti poništavaju iman i njihova podjela

  • Postupci koji u cijelosti poništavaju iman mogu biti djela srca, djela jezika i djela ostalih dijelova tijela.
  • Također, postupke koji izvode iz islama možemo podijeliti na postupke koji spadaju u domen tevhida i onoga što se tiče Allahovog Bića, postupke koji se tiču institucije vjerovjesništva, postupke koji se tiču vjerovanja u gajb – nepoznato i čulima nedokučivo, i postupke koji se tiču ostalih pitanja.
  • Kada je riječ o djelima srca koja u potpunosti poništavaju iman, a odnose se na tevhid, dijelimo ih na ono što poništava ubjeđenje srca i na ono što poništava djela srca.

Ubjeđenja srca koja poništavaju iman

  • Pridružiti Allahu sudruga, dakle nekoga od Njegovih stvorenja, u onome što je vezano za rububijjet, odnosno vjerovati da to stvorenje stvara, posjeduje, upravlja i poznaje gajb. Također, ovdje ubrajamo i uvjerenje pristalica panteizma, kao i pristalica hulula, koji vjeruju da se Uzvišeni Allah utjelovio u Svoja stvorenja.

Komentar: Misli se da posjeduje nešto od onoga što je isključivo u Allahovom posjedu ili da upravlja na način koji je isključivo Allahova privilegija, naprimjer, vjerovati da određena stvorenja imaju udjela u upravljanju kosmosom, zvijezdama, sazviježđima itd. Panteizam je učenje o posvudašnjoj prisutnosti Boga ili da su Bog, svemir i čitav univerzum jedno te isto. Prema ovom  učenju, Bog, svemir i sva živa bića u njemu ustvari su utjelovljeni u jedno biće. Što se tiče hulula, to je vjerovanje da se Uzvišeni Allaha utjelovio u neka od Svojih stvorenja, kao što kršćani vjeruju da se Allah utjelovio u Isusa, ili kao što ekstremne šiije vjeruju da se On utjelovio u Aliju, radijallahu anhu. Dakle, hulul je početna faza zablude koja se zove panteizam.

  • Vjerovati da mimo Allaha postoje i druga božanstva, smatrati da neko drugi mimo Allaha zaslužuje da bude obožavan i uz Allaha obožavati još nekoga mimo Njega, a sve navedeno smatra se širkom.
  • Sumnjati u Uzvišenog Allaha, Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Njegovu Knjigu, Njegov šerijat ili Njegove propise, odnosno, sumnjati u Allahovo postojanje, u istinitost i autentičnost poslanstva Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, sumnjati u autentičnost Allahove Knjige, dovoditi u pitanje ispravnost propisa koje je Uzvišeni Allah propisao u šerijatu itd.
  • Na neispravan način vjerovati u Allahova lijepa imena i svojstva savršenstva, što znači: nijekati i poricati Allahova imena i svojstva, idole i kumire nazivati Allahovim imenima, smatrati da je Uzvišeni Allah manjkav i pripisivati Mu ružna i neprimjerena svojstva, upoređivati Allaha sa Njegovim stvorenjima, neka je On uzvišen i vrlo daleko od onoga što Mu pripisuju.

Djela srca koja poništavaju iman

  • Odbiti pokornost Uzvišenom Allahu iz oholosti, kao što su to učinili Iblis i neprijatelji Allahovih poslanika. Ovakvo ponašanje je kufr – otvoreno nevjerstvo, jer ono poništava potpunu pokornost Svevišnjem Allahu – inkijad, koji se ubraja u djela srca.

Komentar: Misli se na ljude koji su živjeli u vrijeme Allahovih poslanika i vjerovjesnika i koji su svjedočili raznim čudima i nepobitnim dokazima istinitosti i autentičnosti njihovih misija, međutim, i pored toga, odbili su da slijede njihov put ne zbog toga što su u njih sumnjali, već zbog oholosti koja im nije dozvolila da im se pokore i krenu putem Istine. Najbolji primjer za to jeste faraon, koji  je vidio mnoga čuda koja je Allah podario Musau, ali, i pored toga, nastavio je lutati tminama oholosti i nevjerstva, pa čak i kada je vidio čudo u razdvajanju mora, nije odustao od namjere da stigne i ubije Musaa i njegov narod.

  • Širk u nijetu, odnosno ne činiti ibadete i dobra djela isključivo radi Allaha i Njegovog zadovoljstva, već iz nekih drugih pobuda. Ovu vrstu širka dijelimo na mali i veliki.

Komentar: Ukoliko čovjek čini određeno dobro djelo isključivo s namjerom da se domogne nekih ovosvjetskih koristi, u tom slučaju učinio je veliki širk u nijetu i smatra se čistim munafikom. S druge strane, ukoliko čovjek donese odluku da učini neko dobro djelo isključivo radi Allaha, recimo da klanja namaz, međutim, nakon što počne s namazom osjeti da ga neko od ljudi posmatra, pa zbog toga uljepša svoj namaz i klanja duže nego što je namjeravao, ovakav nije učinio veliki, nego mali širk u nijetu, i ne smatra se munafikom niti otpadnikom, već grješnikom koji treba popraviti svoj nijet i pokajati se Uzvišenom Allahu.

  • Širk u ljubavi, a to znači voljeti neko stvorenje kao što se voli Allah ili više od toga.

Riječi koje poništavaju iman, a odnose se na tevhid

Psovanje, vrijeđanje i ismijavanje Uzvišenog Allaha i Njegove Knjige postupci su koji su okarakterizirani kao djela nevjerstva, prema konsenzusu islamskih učenjaka.

Praktična djela koja poništavaju iman, a odnose se na tevhid

  • Širk u ibadetu i obredima. Shodno tome, onaj ko neki ibadet ili obred bude činio nekome drugom mimo Uzvišenom Allahu, poput, recimo, prinošenja žrtve – kurbana, zavjeta, tavafa, ili svoj namaz ili dovu uputi nekome mimo Allahu, takav je učinio kufr ili širk, pa makar i ne smatrao da onaj kome je posvetio svoje ibadete posjeduje svojstva rububijjeta.

Komentar: Dakle, pored toga što bi neko čvrsto vjerovao da je Uzvišeni Allah jedini Istinski Gospodar i Stvoritelj svega i da samo On svime upravlja, ukoliko bi svoje ibadete i dobra djela posvećivao nekome mimo Njega, takav bi se smatrao nevjernikom ili mušrikom. Predislamski su Arapi vjerovali da je Allah Stvoritelj kosmosa i bili su ubijeđeni da On njime upravlja, međutim, i pored toga, obožavali su kipove pa ih je Uzvišeni Allah zbog toga proglasio nevjernicima.

  • Ne suditi po Allahovom zakonu smatra se kufrom, koji dijelimo na mali i veliki.
  • Onaj ko ne sudi po Allahovom zakonu zato što se povodi za svojim strastima, ili zbog mita, ili iz straha, ili zbog neke ovosvjetske koristi itd., a duboko je uvjeren i svjestan da to nije ispravno i ubijeđen je da griješi, počinio je mali kufr ili kufr koji nije na stepenu velikog kufra.
  • Onaj ko ostavi suđenje po Allahovom zakonu, smatrajući sud koji prihvata boljim od Allahovog suda, ili dobrovoljno prihvati zakonodavstvo mimo Allahovog šerijata, ili bude poricao obaveznost suđenja po Allahovom zakonu, ili bude vjerovao da ima pravo birati između Allahovog i nekog drugog zakona, ili bude govorio da Allahov zakon nije prihvatljiv niti pogodan, ili bude vjerovao da je neki drugi sud mimo Allahovog pogodniji i mjerodavniji od njega, ili bude uvjeren da je neki drugi zakon isti kao i Allahov zakon, smatra se nevjernikom i otpadnikom, ali tek nakon što mu se pojasni sve što je potrebno u pogledu tog pitanja i nakon što se otklone sve eventualne sumnje i nejasnoće.

Komentar: Šejh Ibn Baz, Allah mu se smilovao, rekao je: “Oni koji sude po nekom drugom zakonu, mimo Allahovog zakona, mogu se podijeliti u nekoliko grupa, a status svake od njih razlikuje se shodno njihovom ubjeđenju i djelima. Nevjernikom se smatra onaj ko sudi po nekom drugom zakonu i smatra da je taj svjetovni zakon bolji od Allahovog zakona, prema mišljenju svih muslimana. Isti propis važi i za onoga ko Allahov zakon zamijeni svjetovnim zakonom i vjeruje da je to dozvoljeno, čak i ako bi i rekao da je suđenje po Allahovom zakonu bolje (pravednije), i mi za takvog čovjeka kažemo da je nevjernik, jer je dozvolio ono što je Uzvišeni zabranio. Ovakvi su učinili veliko nevjerstvo. Međutim, osoba koja sudi po nekom drugom zakonu mimo Allahovog zakona, povodeći se za svojim strastima, s ciljem uzimanja mita, iz osvete prema osobi kojoj sudi ili možda nekog drugog razloga, za nju ne kažemo da je nevjernik. Ova osoba svjesna je da griješi prema svome Gospodaru i da je obavezna suditi po Allahovom zakonu i za nju kažemo da je grješnik i da čini velike grijehe. Ona je počinila malo nevjerstvo, mali zulum i griješenje. Ovako se tumačenje prenosi od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, Tavusa i od skupine učenjaka iz prvih generacija. Ovo je mišljenje poznato među učenjacima svih vremena.

  • Islamski je vladar obavezan da na područjima kojima vlada uspostavi šerijat i da u srca ljudi usadi ljubav prema njemu. Uspostavljanje šerijata postiže se dosljednim slijeđenjem Kur’ana i sunneta i to na način kako su ih shvatile i interpretirale prve i odabrane generacije ummeta, odbacivanjem svih primjesa pogrešnih vjerovanja i zabluda koje su se kroz historiju unijele u islamsko učenje i odgojem i edukacijom na principima jasnog i nenadmašnog ehli-sunnetskog učenja.
  • Sljedbenici sunneta saglasni su da su neke vrste dozvoljavanja onoga što je Uzvišeni Allah jasno i nedvosmisleno zabranio – otvoreno nevjerstvo, a da je počinitelj toga nevjernik. Primjer za to jeste postupak osobe koja kategorički odbija priznati i prihvatiti legitimitet i utemeljenost nekog sasvim jasnog šerijatskog propisa. Ova osoba počinila je nevjerstvo jer poriče ono što je u islamu sasvim jasno i kategorički utemeljeno, a onaj ko poriče nešto takvo, odbacuje jedan od temeljnih postulata na kojima opstoji iman – islamsko vjerovanje, a to je potvrđivanje i prihvatanje svega onoga sa čime je islam došao. Drugi primjer ove vrste nevjerstva jeste odbacivanje jasnog propisa koji je obligatnim učinio Uzvišeni Allah, a prenio i pojasnio Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, te oholo odbijanje da se taj propis prihvati i primijeni. Ovo je, također, nevjerstvo koje je plod oholosti jer ono poništava inkijad – potpunu pokornost Svevišnjem Allahu.

Komentar: Svakom muslimanu poznato je i jasno da je alkohol strogo zabranjen, kao i blud, kamata itd., pa ko bi i pored toga tvrdio da je sve to dozvoljeno i da u tome nema ništa loše, takav bi poricao legitimitet jasnih šerijatskih propisa i na takav bi način postao nevjernik. Isti je slučaj i sa ubistvom nevine osobe, kamatom i ostalom velikim grijesima.

  • Dobrovoljni pristanak na vođenje parnice na nekom drugom sudu, mimo Allahovog šerijata, smatra se licemjerstvom koje se ni na koji način ne može spojiti sa iskrenim vjerovanjem.
  • Sve što su ljudi izmislili i uveli, a što se tiče sudstva i što nije u skladu sa Allahovim šerijatom, bez obzira radilo se riječima, postupcima ili pravilima i zakonima, odbacuje se i nema nikakvu ni vrijednost, ni svetost, ni legitimitet, i ne može biti pravosnažno ni mjerodavno, osim u stanju prinude i nužde.

Djela srca koja poništavaju iman, a vezana su za instituciju vjerovjesništva

  • Vjerovati da postoji neki drugi put koji vodi do Allaha i Njegovog zadovoljstva, mimo slijeđenja Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ili biti ubijeđen da nije obaveza slijediti Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
  • Nevjerstvom se smatra i kada neko za sebe tvrdi da je vjerovjesnik, tj. da dobiva objavu ili vjeruje da je neko drugi mimo njega vjerovjesnik, ili ako vjeruje da nakon Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ima još vjerovjesnika ili poriče da je misija poslanstva zapečaćena.
  • U općem smislu, poricati objavljene knjige ili poricati neke pojedinosti iz tih knjiga u koje su muslimani pojedinačno obavezni vjerovati. Sve spomenuto u suprotnosti je sa čvrstim ubjeđenjem srca.

Komentar: Muslimani su obavezni vjerovati da je Uzvišeni Allah objavio knjige ranijim poslanicima, a to su, između ostalih, i Tevrat, Zebur i Indžil, pa onaj ko bi porekao tu činjenicu, porekao bi jedan imanski šart, što je nevjerstvo. Međutim, imajući u vidu da su te knjige kroz vijekove pretrpjele izmjene i da je u njih uvršteno ono što Uzvišeni Allah sigurno nije objavio i da je iz njih izbrisano ono što je On sigurno objavio, muslimani ne vjeruju osim u ono što je jasnim šerijatskim argumentima (Kur’anom i sunnetom) potvrđeno da se nalazilo u originalnim objavama, pa onaj ko bi porekao te pojedinosti koje jasno potvrđuju Kur’an i sunnet, počinio bi nevjerstvo.

  • Mrziti i prezirati ono sa čime je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jer to negira i poništava djela srca, kao što su ljubav prema njemu, zadovoljstvo onim s čime je on došao i iskreno prihvatanje svega toga.

Djela jezika – riječi koje poništavaju iman, a vezana su za instituciju vjerovjesništva

  • Psovati i vrijeđati vjerovjesnike općenito ili našeg Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, posebno. Stoga, nevjernikom se smatra onaj ko bude omalovažavao ili vrijeđao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ili bilo kojeg drugog vjerovjesnika mimo njega, te ih ismijavao ili na bilo koji način ponižavao, po konsenzusu učenjaka.

Djela ostalih dijelova tijela – postupci koji poništavaju iman, a odnose se na instituciju vjerovjesništva

  • Praktično omalovažavanje Mushafa, kao, naprimjer, gaziti ga nogama, baciti ga u smeće ili nečistoće, namjerno u njega nešto dodavati ili oduzimati itd.

Djela srca ili riječi koji poništavaju iman, a odnose se na vjerovanje u gajb – nepoznato

  • Poricati postojanje meleka i džina ili psovati ili omalovažavati bilo šta od onoga što spada u domen gajba. Sve to smatra se nevjerstvom, jer se time poriču jasni postulati utemeljeni na Objavi i konsenzusu učenjaka.
  • Poricati proživljenje, nagradu, tj. Džennet, i kaznu, tj. Džehennem, ili psovati i omalovažavati nešto od onoga što je vezano za ove postulate islamskog vjerovanja.

 Postupci koji u potpunosti poništavaju iman, a spadaju u ostala pitanja

  • U pogledu jedne vrste ovih postupaka postoji konsenzus da oni u potpunosti poništavaju iman, dok u pogledu druge vrste među učenjacima postoji razilaženje.

Postupci u pogledu kojih su učenjaci složni da poništavaju iman u cijelosti, a vezani su za djela srca

  • Poricati temeljna načela i principe vjere islama koji su poznati svim muslimanima, kao što je, naprimjer, u temelju negirati propisanost hidžaba i dozvoliti razgolićavanje.

Postupci u pogledu kojih su učenjaci složni da poništavaju iman u cijelosti, a odnose se na ubjeđenja srca

  •  Nifak – licemjerstvo, a to znači govoriti ili raditi suprotno od onoga u što je srce ubijeđeno.
  • Postoje dvije vrste licemjerstva. Prvu vrstu nazivamo veliko licemjerstvo i onaj pri kome se nađe ovo licemjerstvo smatra se nevjernikom. Druga vrsta je malo licemjerstvo, a osoba pri kojoj se nađe ova vrsta licemjerstva ne smatra se nevjernikom, već grješnikom.

Komentar: Veliko se licemjerstvo nalazi pri osobama koje u sebi kriju nevjerstvo, a svojim vanjskim djelima ljudima pokazuju da su formalno muslimani. Malo licemjerstvo su ružna svojstva koja je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nazvao svojstvima licemjera, naprimjer, kad govori, laže, kad obeća, ne ispuni, kad mu se nešto povjeri, on to iznevjeri i kada se raspravlja, bestidno govori.

Postupci u pogledu kojih su učenjaci složni da poništavaju iman u cijelosti

  • To su neki oblici prisnog prijateljevanja sa nevjernicima. Tako, naprimjer, onaj ko nevjernika uzme za prisnog prijatelja jer je potpuno zadovoljan njegovim nevjerstvom, prihvatajući ga srčano i iskreno, poništio je osnovu vjerovanja u Allaha i u Njegovog Poslanika. U to se, između ostalog, ubraja smatrati dozvoljenim ili zabranjenim ono što nevjernici smatraju dozvoljenim ili zabranjenim, te bezuvjetno prihvatati njihove zakone i pravila koja su izmislili, ili slijediti i u praksu sprovoditi njihove religijske rituale i običaje.
  • Pomaganje nevjernicima u borbi protiv muslimana, u zavisnosti od vrste i načina, dijelimo na ono koje u potpunosti poništava iman, tako da onaj ko na taj način pomogne nevjernicima postaje nevjernik, i na pomaganje koje se smatra velikim grijehom, ali ne i nevjerstvom.
  • Pozivati u jedinstvo religija ili smatrati da je slijeđenje svake vjere sasvim legitimno i ispravno, ili smatrati da je dozvoljeno napustiti islam i prihvatiti neku drugu vjeru.
  • Prihvatiti i slijediti sekularizam kao legitiman pravac i pokret, jer sekularizam je djelimično ili potpuno odvajanje vjere od života, a takvo nešto u suštoj je suprotnosti sa temeljima i naučavanjem imana. Drugim riječima, sekularizam nije ništa drugo do potpuno odbacivanje Objave, negiranje Allaha kao vrhovnog autoriteta i odbijanje da se slijedi put i praksa Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.

Postupci u pogledu kojih se učenjaci razilaze da li poništavaju iman u cijelosti ili ne

  • Vrijeđanje i omalovažavanje ashaba, radijallahu anhum, a ispravan stav o ovom pitanju jeste da je nevjernik onaj ko vrijeđa i omalovažava sve ashabe ili većinu njih smatra nevjernicima. S druge strane, oni koji vrijeđaju pojedine ashabe, ali ne dovode u pitanje ispravnost njihovog vjerovanja, prema ispravnom mišljenju, ne smatraju se nevjernicima, već velikim grješnicima.
  • Sihr, magija i vračanje. Ispravan stav o ovom pitanju jeste da se nevjerstvom smatra svaki oblik sihra koji se postiže riječima, postupcima ili uvjerenjima koja su sama po sebi nevjerstvo, a ukoliko to nije slučaj, onda se takav oblik sihra ne smatra nevjerstvom, već velikim grijehom. Također, učiti ili podučavati druge vrstama sihra koje same po sebi podrazumijevaju činjenje nekog vida kufra, također je nevjerstvo, a ako to nije slučaj, onda takvo učenje i podučavanje nije nevjerstvo, već veliki grijeh.

Komentar: Druga vrsta sihra koju spominje autor, za koju tvrdi da njeno prakticiranje nije nevjerstvo, već veliki grijeh, shodno mišljenju određenih učenjaka, jeste izgovaranje nekih vrsta “bajalica” koje ne sadrže riječi nevjerstva, a kojima se opsihri određena osoba. S druge strane, neki učenjaci kažu da je nemoguće postati sihirbaz u pravom smislu riječi osim uz činjenje najgorih vrsta kufra kojima dotični sihirbaz šejtanima iskazuje svoju lojalnost i poslušnost, nakon čega mu oni pomažu u izradi sihra, a Uzvišeni Allah najbolje zna.

  • Astrologija, tj. gatanje iz zvijezda. Ispravan stav o ovom pitanju jeste da za osobe koje se bave astrologijom, obožavaju zvijezde ili tvrde da iz njih mogu čitati sudbinu, ili čvrsto vjeruju da zvijezde imaju direktnog utjecaja na dešavanja u kosmosu, tvrdimo da su nevjernici. S druge strane, ukoliko se praćenjem položaja zvijezda ili nebeskih tijela žele utvrditi strane svijeta, nastupanje određenog godišnjeg doba ili vremenskog perioda, u tome ne samo da nema ništa sporno, već je takvo nešto i poželjno.
  • Ostavljanje namaza iz lijenosti i nemara. U pogledu propisa osobe koja ne klanja namaz iz lijenosti i nemara, ali ne poriče njegovu obaveznost i obligatnost, učenjaci ehli-sunneta imaju podijeljena mišljenja. Oni koji ih općenito smatraju nevjernicima, učenjake koji ne dijele njihovo mišljenje nisu proglasili murdžijama, a učenjaci koji ovakve osobe ne smatraju nevjernicima, nisu proglasili haridžijama učenjake koji ne dijele njihovo mišljenje.
[divider style=”solid” top=”20″ bottom=”20″

Odlomak iz knjige “Sažeti prikaz islamskog vjerovanja” – dr. Muhammed Jusri

Prijevod i komentar: Amir Durmić, prof.

About pozivistine

Pogledaj takođe

32. Postupci koji umanjuju iman

Postupci koji umanjuju iman definiraju se kao riječi, postupci i uvjerenja za koja je Uzvišeni …