Home / Tekst / Verske teme / Akida (Verovanje) / 29. Značenje pojma kufr – nevjerstvo i njegove vrste

29. Značenje pojma kufr – nevjerstvo i njegove vrste

  • Musliman postaje nevjernikom onda kada učini nešto od onoga što u potpunosti poništava iman – vjerovanje. Te radnje ponekad se zovu grijesi, nekad djela koja vode u nevjerstvo, a tu ubrajamo određene vrste riječi, djela i ubjeđenja za koja je Zakonodavac jasno potvrdio da u potpunosti poništavaju iman, a njihovog počinitelja odvode u vječnu Vatru, ukoliko se ne pokaje prije smrti.
  • Što se tiče ostalih vrsta grijeha i loših djela, ona umanju iman, ali ga ne poništavaju u potpunosti.
  • Kufr predstavlja potpunu odsutnost imana, a u stanje kufra čovjeka može dovesti kako pogrešno ubjeđenje, tako i riječi i djela, bez obzira radilo se o djelima srca ili udova.
  • Kao što čovjeka u kufr može odvesti činjenje određenih djela, isto tako može ga dovesti do nečinjenja, neizvršavanja određenih djela, ali i do sumnji i nepovjerenja.

Komentar: U činjenje određenih djela koja čovjeka mogu odvesti u nevjerstvo ubrajaju se, između ostalih, sljedeći postupci: svjesno, namjerno i bez prisile učiniti sedždu kipovima, psovati i omalovažavati Allaha, islamske svetinje i slično. Čovjek može zapasti u kufr i odbacivanjem islama i jasnih dokaza koji neupitno potvrđuju njegovu autentičnost, o čemu je Uzvišeni Allah rekao: ”A ima li nepravednijeg od onoga koji, opomenut riječima Gospodara svoga, njima leđa okrene? Mi ćemo, zaista, kazniti zlikovce!” (Es-Sedžda, 22)

  • Kada se u šerijatu govori o kufru – nevjerstvu, širku – mnogoboštvu, fisku – griješenju, zulumu – nasilju, ukazuje se na to da mogu biti mali i veliki.
  • Počinilac velikog kufra, širka, fiska i zuluma izlazi iz okvira islamskog ummeta i prestaje biti musliman. Ni njegov život ni njegov imetak više nisu zaštićeni, a nakon što u potpunosti bude upoznat i obaviješten da ga je dotično djelo izvelo iz vjere islama, a on u tome, i pored toga, ustraje, tada se nad njim primjenjuju propisi koji važe za nevjernike na dunjaluku, a na ahiretu će skončati u Vatri i to zauvijek, i takvome ničije zagovorništvo neće biti od pomoći.
  • Počinilac malog kufra, širka, fiska i zuluma, na dunjaluku se smatra muslimanom i pripadnikom islamskog ummeta, a što se tiče njegovog statusa na ahiretu, prepušten je volji Allaha, koji će ga kazniti ako bude htio, a ako bude htio, oprostit će mu. Ovakva osoba spada u onu skupinu ljudi za koju se na Sudnjem danu neko može zauzimati.
  • Sintagma mali kufr ponekad se upotrebljava u kontekstu nijekanja Allahovih blagodati, a ponekad u kontekstu nevjerstva koje ne izvodi iz vjere. Uzvišeni je Allah rekao: “…Ovo je blagodat Gospodara moga, koji me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti…” (En-Neml, 40).

Komentar: Dakle, postoje neka (ne)djela, grijesi koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, načelno nazvao kufrom, nevjerstvom, međutim, time nije ciljao na veliki kufr koji čovjeka izvodi iz vjere. Naprimjer, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u mnogim je hadisima lažno pripisivanje nekome drugom mimo biološkom ocu nazvao nevjerstvom iako su učenjaci složni da to spada u grijehe, a ne u nevjerstvo u pravom smislu riječi. Postoji još takvih djela. U ajetu “…Ovo je blagodat Gospodara moga, koji me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti…” (En-Neml, 40), upotrijebljena je riječ ekfur, što doslovno znači: ”ili ću (u pogledu Allahovih blagodati) nevjerstvo učiniti”, tj. ili ću zanijekati i poreći te blagodati.

  • Zbog svega ovoga, moguće je da se u srcu jedne osobe u isto vrijeme nađu i iman, vjerovanje, i mali kufr, nevjerstvo, koje ne izvodi iz islama. Dakle, ukoliko se pri vjerniku nađe nešto od onoga što je šerijat okarakterizirao kao malo nevjerstvo, to ne znači da je on istog trenutka postao nevjernik u pravom smislu riječi, tj. da je otpadnik od vjere, sve dok ne učini ono što je u suštini veliki kufr.
  • Kao što za čovjeka koji ne posjeduje bit, tj. suštinu imana, ne možemo kazati da će mu na ahiretu koristiti to što možda izvršava neka djela ili radnje koje se smatraju ograncima (tj. dijelovima) imana, isto tako ni za čovjeka koji nije učinio djela velikog kufra ne možemo
    kazati da je izašao iz okvira islama i pored toga što je možda učinio neka djela koja se smatraju velikim grijesima ili malim kufrom.

Komentar: Osobi koja ne posjeduje bit imana, a to je potvrđivanje da nema drugog boga koji zaslužuje da bude obožavan osim Allaha i da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i poslanik, neće koristiti to što će možda činiti neka dobra djela koja se u osnovi ubrajaju u ogranke imana, kao naprimjer, dobročinstvo prema roditeljima, udjeljivanje milostinje, lijep odnos prema komšijama itd.

Odlomak iz knjige “Sažeti prikaz islamskog vjerovanja” – dr. Muhammed Jusri

Prijevod i komentar: Amir Durmić, prof.

About pozivistine

Pogledaj takođe

Tajanstvene ličnosti u Kur’anu: Zul-Karnejn, čovjek koji stigao na krajnji istok i krajnji zapad

U cjelokupnoj povijesti čovječanstva malo je interesantnih ličnosti poput Zul-Karnejna. Nas su naučili da muslimane …